Fond „Mehmedalija Hujić„ ukinut – Uručeni ugovori za 86 stipendista

U Hadžićima su dodjeljeni ugovori za  stipendiranje  37 učenika i 49 studenata.  Hadžićani i danas pitaju zašto je nadležna služba  za dvije godine zakazala samo jedan sastanak Fonda  za stipendiranje studenata i učenika „ Mehmedaije Hujić“, i zašto je ukinut Fond koji nosi ime prvog poginulog borca u Hadžićima. Umjesto da se rigorozno kazne  oni koji nisu radili  svoj posao, i pokrene pitanje odgovornost,  ukinut je Fond koji nosi ime  prvog šehida Hadžića. Zar to nije žalosno!?
Ne možemo a da se ne zapitamo: zašto do sada nisu pokrenute optužnice počinjene nad civilima Hadžića. Na početku agresije čak oko 250 civila vodili su se pod rubrikom nestalih, a i sada, 22 godine poslije blizu 100 ljudi.

Pored nadležnih organa koji su radili na prikupljanju podataka o zločinima nad stanovništvom Hadžića, godinama postoji i Općinska  komisija. Jedan od članova Komsijje duži period prima plaću za taj rad, a prema  vijećničkom pitanju, koje je postavio Klub vijećnika S BIH, taj vječni predsjednik Komisije do sada je primio  čak oko 50.000 KM. A tužba nije pokrenuta. Sve ovo, a i mnogo toga drugog historija neće oprostiti.

Postavlja se i pitanje zašto u knjizi „Svijedoci istine“ nije rečena prava istina o smrti civila, kako se stavrno desila, već je za sve njih napisano –poginuli. Mada se zna da nisu poginuli, već ubijeni u živom štitu, kao naprimjer na Žuči, ili recimo umrli u teškim mukama od najbrutalnijeg mučenja, kao 48 logoraša u kasarni Lukavica.

Zar je mogao poginuti Midhat Hrnjić, prva žrtva u logoru, kada se zna da je premlaćivan i mučen u logoru tzv. Teritorijalne odbrane, i umro u velikim mukama. Hrnjićevo tijelo „  dželati „ su izbacili pred  džamiju u Donje Hadžiće 11. juna 1992. godine, na prvi dan Bajrama. Sve ovo kardinalne greške druga strana obilato koristi prilikom suđenja njihovim optuženim. Govore to mnogi Hadžićani koji su pratili suđenje Radi Veselinović   i drugim, kojima upravo knjiga „ Svijedoci istine“ dođe najbolja odbrana.

Čudimo se onda zašto se već dvije godine sudi osmorici nevinih političkih, vojnih i policijskih rukovodilaca općine Hadžići, a sa druge strane zločinci mirno  šetaju.

I za sve ovo niko ne odgovara.

S druge strane Općina  ni sa jednom markom nije podržala knjigu „ Šest logora pakla“, koja je, prema recenziji Instituta za istraživanje zločina protiv čovječnosti i međunarodnog prava Unvrziteta u Sarajevu optužnica  za zločine nad nevinim civilima Hadžića.

Autor knjige i dokumentarnog filima  morao je založiti stan rahmetli majke da bi izdao knjigu i dokumentarni film  koji svijedoče o agresiji , zločinima, grobnicama, ekshumacijama, te drugim nepobitnim dokazima,  agresije na BiH i općinu Hadžići. A vlast Hadžića, to još jednom moramo reći, to,  prema kazivanju stručnjaka iz ove oblasti, veliko djelo  nije htjela podržati ni sa jednom markom.
Da li je, sve ovo , slučajnost?

A. I.

Fotosi:
Stipendisti  – zajednička fotografija
Spomen-obilježje prvim šehidima

Top