Sjećanje kada se srcem branio svaki pedalj Hadžića i BiH

Published On 9. March 2014. | By admin | Multimedija Sve

 

Obilježavanju značajnih događaja iz  posljednjeg rata,  kada je agresor na brutalan način okupirao Hadžiće i ubio oko 250 nevinih civila, nažalost iz godine u godinu,  na većini mjesta, prisustvuje sve manje ljudi.

Bitka za Prehulju je jedna od velikih pobjeda  mještana, koji su zahavljujući prije svega  svom velikom  srcu, hrabrošću, odlučnosti  uspjeli  da  pobjede agresora i tako spase narod od pokolja.  Tu veliku pobjedu ovi ljudi znaju da cijene, i prenose  je na buduće generacije.Kamionima, džipovima i drugim prevoznim sredstvima, uz pjesmu sjećaju se tih velikih, slavnih dana, kada je osujećen zloglasni plan agresora da zauzme  ovaj prosotr, presjeku svaku komunikaciju prema  Hercegovini, Sarajevu i drugim dijelovima BiH

Cvijeće na spomen – obilježja

Uskoro će se  na velikom broju mjesta  na kojima su nevini građani na brutalan način ubijeni, protjerani, odvedeni u logore, položiti cvijeće, i tako odati počast nevinim civilima… Ali,  evocirati će se  sjećanje na   velike, slavne  pobjede naroda ovog kraja, koji su takoreći goloruki pobijedili čelične grdosije.Za današnju slobodu, BiH, nažalost mnogi su dali i svoje živote.

Uništene fabrike

Sigurno je da se za ovakvo uređenje zemlje  nisu borili. Nažalost , današnja vlast donijela je zakone gdje tajkuni i drugi moćnici rade šta  hoće, pljačkaju i uništavaju preduzeća, a nikom neodgovaraju.Tvornica Žice u Sarajevu, recimo, gdje agresor svojim čizmom nije ni kročio, nažalost više nema. Gdje su bile hale i mašine danas je ledina. Tako je i na drugim mjestima.

I one fabrike u kojima su nabavljene mašine , pokrenuta proizvodnja, također su  danas do temelja uništeni. U Hadžićima je to najbolji primjer sa drvnom industrijom Bjelašnica, prvim privrednim kolektivom  u Općini, u kojoj je radilo više od 600 radnika. Mada je obnovljena proizvodnja, nabavljene mašine, rad počeo sa velikim intezitetom, najednom poslije privatizacije se stalo,  i ovog kolektiva  danas  nema. Prošle godine čak  je odnešena  i zaštitna ograda, uništene su poslovne zgrade…

Nema ni Ingrapa gdje su  također nabavljene najstavremenije mašine, u kojem je radilo 400 radnika.


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *