Sjećanje na oslobađanje kasarne Krupa i prve žrtve u Hadžićima: Počast herojima i žrtvama zločina

 Maj je je mjesec početak agresije na Hadžićku općinu. Maj se pamti po  otporu i pobjedama patriota u patikama. Samoincijativno su uzeli puške i branili svoje mjesto. Maj  se, na žalost ,pamti i po mnogim zločinima. Svaki dan je priča za sebe. Ono što se posebno pamti je 11. maj 1992. godine.

Heroji su uspjeli zauzeti kasarnu Krupa, osujetiti agresora da zauzme ovo područje. Na taj dan, ispred pomenute kasarne , bar   na kratko prisjetiti se dana kada se bila bitka za BiH. Kada su hrabri momci s puškom u ruci, s malo municije branili svoje mjesto, ulicu, put, avliju… I odbranili. Mnogi od njih za današnju slobodu dali su živote i dijelove tijela.

Sjećanje na prve žrtve

Spašen je put za Lokve, jedinu komunikaciju za Sarajevo. Mehmedalija Hujić, sa grupom odvažnih junaka  11. maja, u rano jutro izašao  na Tinovo i spriječio agresora da uđe u Lokve. Za današnju slobodu dao je život. Bio   prva žrtva, prvi šehid Općine Hadžića. Isti dan u borbi za  kasarnu  Krupa život je dao i Nihad Fejzić.

Oslobađanje kasarne  Krupa

Saborci, rodbina, prijatelji, predstavnici Općine i boračke organizacije na spomen obilježje položili su cvijeće. Prisjetili se tih velikih dana kada je osujećen pokušaj agresora da zauzme ovo područje.Bila je ovo velika pobjeda. Za pamćenje, historiju. Zarobljeno oružje kasnije će odbraniti Pazarić i okolinu.

U znak trajnog sjećanja na prvog šehida Općine Hadžići  Fond za stipendiranje studenata i učenika nosio je ime „Mehmedalija Hujić“. Da se pamati, nikada ne zaboravi.Kažemo nosio. Jer, na žalost pojedinci , koji danas govore o čuvanju uspomena na te velike junake, izbacili su ime prvog šehida, ukinut je Fond s njegovim imenom.  Sramno!

I niko od boračkih organizacija da se  suprostavi .A morali su i trebali. Ako njeguju tekovine borbe, čuvaju uspomene na velike gazije koji su dali ono najveće…

Zločin u centru Hadžića

Cvijeće je položeno i na spomen-obilježje u centru Hadžića gdje je isti dan  ubijeno 14 velikih gazija.

Nakon što su ih mučki ubili ispred Radničkog doma, zločinci su ih nabacali na kamion i odvezli u kamenolom Krupac, zapalili benzinom i zatrpali. Za ove zločine još niko nije odgovarao. Žalosno!

Zločin nad logorašima

Niko nije odgovarao ni  za zločine nad  logorašima Hadžića. I tu, na spomen –obilježja,  položeno  je cvijeće, odata počast nevinim civilima koji su umirali u velikim mukama. Samo u Lukavici, u jednom danu, pred očima  oko 300 zatočenika izvedeno je i do smrti pretučeno 46 logoraša.  A sve se zna! Ama baš sve. Kada je to  bilo, koje je bio komandant kasarne i sve druge pojedinosti.

 Zašto nadležni   nisu podnijeli tužbu za zločine, pitanje na na koje se traži odgovor. A  druga strana  tužbu je  podnijela čak  Haškom tribunalu.Šta su radili u Komisiji za historizaciju Općine Hadžići, gdje  jedan od njih  za taj rad  dobio desetine hiljada maraka.Danas  se sudi  patriotima,onim koji su branili narod od pokolja, a zločinci mirno šetaju.

Knjiga „Svjedoci istine“- Zašto se falficiraju činjenice?

Općina Hadžići finansirala je  i izdala  knjigu „Svijedoci istine“, u kojoj piše  da su civili i logoraši poginuli, a ne umirali od batina na svirep način, što je drugoj strani, prilikom suđenja, bila najbolja odbrana.

U knjigi „Svijedoci istine“  recimo, piše da je  Midhat Hrnjić poginuo kao pripadnik teritorijalne odbrane, a ne mučki ubijen u logoru. Postavlja se  pitanje kako  je Midhat Hrnjić, prva žrtva u logoru, mogao poginuti, kada se zna da je premlaćivan i mučen u agresorskom logoru  teritorijalne odbrane, i umro u velikim mukama. Hrnjićevo tijelo dželati su „izbacili“ pred džamiju u Donjim Hadžićima 11. juna 1992. godine na prvi dan Bajrama.

U jednom danu, u kasarni Lukavica, od batina je umrlo čak 46 logoraša. Oni, također, nisu poginuli već su u mukama umirali u logoru, što je najteža vrsta zločina.

Pitamo, zašto se falficiraju činjenice, kome je to bilo u interesu? Na sjednici Općinskog vijeća odvano je usvojena odluka da se sve greške iz knjige isprave i štampa nova. To ni do danas, i poslije više godina,  nije urađeno. Zašto!?

Kazna za knjigu „Šest logora pakla“

S druge strane čovjek  napisao knjigu,   „Šest logora pakla“, strahotama u tim kazamatima  smrti , istinu o svim dešavanjima, jer je i sam  bio sudionik  patnji. I za to  danas ispašta. Sramno! Uradio i dokumentarni filim, koji je preveden i na engleski jezik.Svojim sredstvima, jer vlast nije htjela pomoći  ni  sa jednom markom. I ne samo to.

Ni sam nije mogao vjerovati da  će  prijetnje iz  anonimnih pisama  zaista biti  tako okrute , za ne povjerovati.Ko je mogao vjerovati da, ako ne preda rukupis knjige, da neće dobiti ni marku za pomenute projekte.  Ko je  mogao povjerovati da će  takve prijetnje zaista biti brzo realizovane. Ko bi mogao vjerovati da će biti premještan na drugo radno mjesto izvan zgrade Općine,  ko je mogao ozbiljno uzimati u obzir prijetnje da će biti izbačen  s posla do…

Kome smeta ta  istina o stradanju Hadžićana . Knjiga urađena uz konsultaciju sa Institutom za istraživanje  zločina i međunarodnog prava Unvrziteta u Sarajevu. Za historiju, pamćenje. S naučnom institucijom. I za to se kažnjava.A ta naučna institucija kaže da je njegova knjiga optužnica za zločine nad nevinim civilima Hadžića.

Zato   ne treba čuditi što se danas sudi osmorici nevinih čelnika Ratnog predsjedništva Općine Hadžići, što su branili narod od pokolja.

Sudi se nevinim ljudima, a zločinci mirno šetaju.

Hadžići:počast herojima i žrtvama agresijeTop