BiH se brani ‘pritiskom’ na tužioce, VSTV (ni)je sposoban spašavati samog sebe

Published On 12. January 2022. | By saliha | Aktuelnosti, Vijesti

Piše: Ernad Metaj 

Pravosudne institucije u BiH još uvijek malo, ili nikako rade na zaštiti ustavnog poretka u BiH, a rezultati rada u ostalim oblastima, posebno obračunu s korupcijom još su daleko od očekivanja. Pompezno su krenula saslušanja političara u NSRS zbog sumnje da prenosom nadležnosti podrivaju ustavni poredak, a onda se stalo. Nisu saslušani predsjednik SNSD-a Milorad Dodik i predsjednica RS Željka Cvijanović.

Iz Tužilaštva BIH o ovome za sada samo šture informacije. V.d glavnog tužitelja Milanko Kajganić u svojim prvim nastupima najavio je bolje rezultate u predmetima korupcije i ratnih zločina. O kršenju Ustava nije se izjašnjavao. Neodređen je po pitanju prioritetnosti predmeta za narušavanje ustavnog poretka BiH ostao i predsjednik VSTV-a Halil Lagumdžija. Alibi je da se VSTV ne želi miješati u rad Tužilaštva BiH.

Pažljiv je u ocjenama i predsjednik Ustavnog suda BiH Mato Tadić koji javno kaže da za osam presuda ovog suda koje nisu provedene niko nije odgovarao. Ustavni sud BiH je o nepoštivanju njegovih presuda obavijestio Tužilaštvo BiH, ali je problem što se na tome stalo. Ima Ustavni sud BiH pravo, a trebao bi imati i obavezu da nadležnim prijavi nepostupanje Tužilaštva BiH. Zašto se to ne radi Tadić ne priča, a niko ga istina i ne pita.

Prijava disciplinskom tužiocu je pravni lijek kojim se štiti princip profesionalnosti i nepristrasnosti pravosuđa koji se nažalost rijetko koristi. Ako neće sam Ustavni sud BiH da štiti svoje nadležnosti i funkcionalnost može to i sam disciplinski tužilac, a zbog nepostupanja Tužilaštva BiH u ovim slučajevima moglo bi se pozabaviti i VSTV. Ignorisanje tih činjenica, ali i loši rezultati tužilaca danas su postali prijetnja samom VSTV-u jer bi i samo moglo postati žrtva antiustavnih poteza u NSRS. Objektivno je pitanje sposobnosti i snage VSTV-a da se preko Tužilaštva BiH odbrani, jer se na samoj raspravi o mogućnosti da RS formira svoj VSTV vodila burna rasprava koja baš i nema pravni karakter. Šta može VSTV uraditi za sebe članovi ovog tijela ne znaju, ili neće da znaju, ali predsjednik Lagumdžija je siguran da bi „trgovanje pravosuđem bio prvi i konačni korak ka rušenju države“. Ako nije nesvjesno pogriješio u interpretaciji Lagumdžijin stav je zabrinjavajući jer je prvi korak, pa i više njih već napravljeno samo što pravosuđe ne reaguje na adekvatan način.

Snažan politički utjecaj na VSTV godinama unazad ograničio je sposobnost i mogućnost djelovanja ove institucije što se odrazilo na loše kadroviranje u pravosudnim institucijama. To je u pravilu otvoreno kritizirano u izvještajima međunarodnih eksperata, a nedavno je to, komentarišući činjenicu da glavni državni tužioci u pravilu ne završavaju mandat, priznao i predsjednik VSTV-a. Njegovo mišljenje je da se pokazalo kako nisu ni trebali biti imenovani jer je njihova stručnost i iskustvo bilo upitno.

Kakvo nam je pravosuđe svojim viđenjem VSTV-a pojasnio je nizozemski sudija Kees van der Weide koji je radio kao savjetnik u ovoj instituciji na inicijativu EU.

“Primjetio sam koliko je duboko ova institucija, iako je zamišljena kao nezavisno tijelo, dio igre koja paralizira samu sebe i svoje performanse, rekao je Kees na odlasku iz BiH.

O rezultatima rada novog v.d. glavnog tužioca u BiH Milanka Kajganića još je rano govoriti. Pojačane su aktivnosti na slučajevima ratnih zločina, ima blagih pomaka u borbi protiv korupcije, ali evidentno je da se još ne vide rezultati u sprječavanju širenja mržnje, negiranju genocida, ali i ne vidi jasan stav Tužilaštva BiH prema neustavnom djelovanju.

Da je nešto trulo u pravosuđu pokazale su nam i američke sankcije pojedincima iz BIH koje se mogu čitati i kao propusti Tužilaštva koje nije prepoznalo vidljive znakove korupcije i antidržavnog djelovanja. Uz to iz Američke ambasade u BiH nakon proslave neustavnog 9. januara i orgijanja četnika u povratničkim naseljima u RS-u pozvali su pravosuđe da radi svoj posao. Jednostavno nije normalno da su lica s američke crne liste u BiH u pravilu “iznad zakona”, kao što nije normalno da se tužioci prave slijepi i ludi ne interesujući se kako su se pojedinci u BiH enormno obogatili.

S obzirom da se pokazalo kako u pravosuđu više cijene normu od težine krivičnih djela onda je jasno da se mora povećati broj prijava kojima će se „zatrpati“ kako bi počeli raditi. Osim toga vrijeme je i da se masovnije pišu pritužbe na njihov rad. To je legalan pritisak na pravosuđe koji se do sada iskreno malo koristio. Zato oni koji vole BiH trebaju biti uporni i pravnim sredstvima braniti državu tako što će tužioce i sudije natjerati da profesionalno rade svoj posao, umjesto da se vode interesima predstavnika Bošnjaka, Srba i Hrvata.


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *