RASPRAVA: Zašto se izjednačavaju žrtve i zločini?

U općini Hadžići ne samo da se izjednačuje žrtva i agresor, već žrtva odgovara dok  zločinci mirno šetaju. Zašto nije podnesena tužba za zločine nad stanovnicima ove Općine? Zašto su u Općini Hadžići izdali i finansiraju knjigu „Svjedoci istine“ po kojoj u ovoj Općini nije bli ubijeni civila, već su svi pogunuli kao pripadnici TO (teritorijalne odbrane ), i koja danas drugoj strani dođe kao najveća odbrana.

Zašto u Općini Hadžići nisu htjeli pomoći u finansiranju dokumentarnog filma i knjige „ Šest logora pakla“, koja je, prema recenziji Instituta za istraživanje ratnih zločina i međunarodnog prava Unvrziteta u Sarajevu, optužnica za zličine nad nevinim civilima Općine Hadžići. Zašto se danas progoni autor ovih djela ?

Pitanja pravde za žrtve ratnih zločina u BiH , kako je istakao Adil Kulenović, predsjednik „Kruga 99“ na posljednjoj sesiji , još uvijek je upitna. Kulenović je upozorio kako je proces izjednačavanja žrtve i zločinca i 20 godina nakon ratnih dejstava u BiH česta pojava.

“Žrtva ne samo što se izjednačava za zločincem već se postavlja u poziciju da se povlači stoga pravda izgleda nedostižna. Pravda je dostižna, ali nije za one koje nestaju, umiru i ne dočekaju pravdu”, kazao je Kulenović  te dodao kako su procesi za ratne zločine koji se odvijaju pred Međunarodnoim krivičnim sudom za bivšu Jugoslaviju (MKSJ/ICTY) dugotrajni te se zato čini  kako pravda neće biti zadovoljena te da će zločinci biti “nagrađeni” za ono što su počinili.

Aludirajući na najnovija dešavanja u vezi sa puštanjem na privremenu slobodu optuženika za ratne zločine na području Bosne i Hercegovine, Hrvatske i Vojvodine Vojislava Šešelja, Kulenović je kazao kako slične situacije postaju instrument za “reafirmaciju zločinačkih ideja”.

Kako do pravde?
Doktor pravnih nauka i stručnjak u oblasti krivičnog prava i tranzicijske pravde doc. dr. Goran Šimić, govoreći kao uvodničar na pomenutoj sesiji kazao je kako je tema “Pravda za žrtve ratnih zločina u BiH” itekako važna i pored najnovijih dešavanja u vezi sa Šešeljom.

“Sasvim je ispravno reći da  pravda nije zadovoljena ni nakon 20 godina. Pravda se može postići, ali ne na ovaj način. Stvari kao što su utvrđivanje istine, podizanje spomenika, davanje reparacija žrtvama ne mogu biti ostvarene preko sudova. Mi kao društvo trebamo promisliti gdje smo i zašto nema pravde”, kazao je Šimić te istakao kako javnost mora promatrati žrtvu kao ljudsko biće koje je u jednom trenutku svog bivstvovanja stradalo i patilo.

Prema njegovim riječima, potrebno je fokus sa zločinca staviti na žrtvu.

“Da li je pravda da vam neko uništi život, ubije 50 članova porodice i ta osoba završi 20 godina u zatvoru. Jasno je da to ne možete doživjeti kao pravdu. Zanemarujemo da su žrtve ljudska bića koja imaju svoje potrebe, imaju svoju djecu. Kako može jedna djevojčica koja je silovana u ratu u Višegradu, a sada ima 30 godina, izaći iz začaranog kruga bez pomoći društva”, kazao je Šimić.

Žrtva odgovara, krivci na slobodi

U općini Hadžići ne samo da se izjednačuje žrtva i agresor, nego se danas sudi onim koji su žrtve, koji su napadnuti, koji su branili svoj narod od pokolja.Primjer za to je osam čelnika Ratnog predsjedništva općine Hadžići.Krivi su što su branili sebe i narod, što su ga spasili od težih posljedica. U općini Hadžići na mučki način ubijeno je oko 250 civila. Čelnicima takozvane srpske općine Hadžići danas se ne sudi, za razliku od onih koji su branili narod od zločina.

Zašto nadležni u Hadžićima nisu podnijeli tužbu

Za to su  krivi i nadležni organi vlasti, koji još uvijek, i nakon toliko godina, nisu podnijeli tužbu za  zločine.Ti isti danas jedno govore, a sasvim drugo rade.

Žrtve zločina  umiru, svake godine sve ih je manje, i pitanje je ko će sutra  svjedočiti!? Šta su do sada radili  i šta čakaju ?.

Zvuči apsurdno, ali samo udruženje JOB-a općine Hadžići prošle godine na sjednici Skupštine  javno su i preko štampe potrencirali  da se tužba konačno podnese i krivci kazne. A nadležni šute! Zašto?

Mnogo je pitanja na koje se traže odgovori.

Civili nisu poginuli već ubijani  na brutalan način, u živom štitu,  umirali u logorima…

Kako je recimo  općina Hadžići izdala knjigu „Svjedoci istine“ po kojoj u Hadžićima nije bilo civilnih žrtava rata, i koja je danas najveća odbrana drugoj strani. Zašto  oni koji su radili i izdali  knjigu nisu rekli pravu istinu o ubistvu civila. Da li zaista  nisu znali da je velika razlika kada se kaže  istina da su civili ubijani  u logorima, u živom štitu i na drugi brutalan način,  a  najveći broj njih, od oko 250 ljudi ubijeno je upravo tako, a ne, kako oni pišu  poginuli kao pripadnici  TO..

Kako mogu poginuti 48 logoraša u logoru u Lukavici kao pripadnici TO ( teritorijalne odbrane ),  kako piše u pomenutoj knjizi, ako se zna  da su  kao civili odvedeni od svojih kuća. Tih 48 zatočenika u jednom danu umrli su u najvećim mukama od batina pred očima od oko 300 logoraša, koji su takođe bili zatočeni u pomenutom logoru..

I poslije toliko godina  za 48 logorarša iz kasarne  Lukavica i danas se traže kosti, njihovi najmiliji  ni sada  ne mogu dobiti smiraj.Iako se sve zna. Ko je bio komandant kasarne, kada se  i gdje  desilo…Postoje svijedoci, oko 300 zatočenika kojih je danas, nažalost, sve manje. Da li neko želi da za koju godinu i oni umru i da ne bude svijedoka!?

Zašto nije ispoštovan i realizovan zaključak Općinskog vijeća?

Zašto nadležni nisu ispoštovali zaključak Općinskog vijeća Hadžići od prije više godina, u kojem je između ostalog rečeno  da se sve greške  iz knjige „Svjedoci istine“moraju ispraviti i izdati nova pomenuta knjiga.

Da je to urađeno, kako je  zaključeno na sjednici Općinskog vijeća,  danas se knjiga „Svjedoci istine“ nebi našla u Hagu kao odbrana drugoj strani, kako je to nedavno rekao  rekao jedan od vijećnika na sjednici Općinskog vijeća  Hadžići.

Mnogo je pitanja ZAŠTO na koji ni  danas nema odgovora?

Mogli bi dosta govoriti o tome. Ovom prilikom recimo samo kako to da je Općina Hadžići finansirala tu knjigu, njenog autora novčano“ debelo“ nagradila za  takvo djelo, iako drugoj strani danas pomenuta knjiga dođe kao najveća odbrana.

Hajka na  čovjeka koji je napisao knjigu „Šest logora pakla“, koja je optužnica za zločine

S druge strane postavlja se pitanje zašto se danas progoni čovjek koji je napravio dokumentarni film i  napisao knjigu „Šest logora pakla“, uložio višegodišnji trud i napravio djelo koja je prema recenzji Instituta za ratne zločine i međunarodno pravo Unvrziteta u Sarajevu optužnica za zločine nad nevinim civilima Hadžića. Kome smeta istina, kome smeta ta knjiga i dokumentarni filim?

Zašto u  općini Hadžići nisu  htjeli finansiski pomoći u  izdavanju ovih kapitalnih djela, već se progoni autor koji je osim truda uložio  vlastiti novac za ono što je istina i velike djelo, zašto bi trebala biti zainteresovana  društvena zajednica. Zašto ta istina nekim ne odgovara?

Knjiga“ Šest logora pakla“ bila je napisana još 2008. godine.Tada je nadležnim u Općini  pismeno upućen zahtjev da li žele biti izdavač ili novčano pomoći u izdavanju pomenutih djela.Njihov se  odgovor i danas  čeka.Ta knjiga i dokumentarni filim ni danas nebi ugledali svijetlost dana da autor  sve to nije finansirao vlastitim sredstvima. Zar nije  i čudno i žalosno!?

Kome  smeta istina o zločinima ?

Zašto je dobivao anonimna pisma da knjigu ne smije objaviti,da će, ako to uradi imati takve posljedice  da izludi, da neće raditi na mjestu  višeg stručnog saradnika za informisanje u općini Hadžići na kojem je  radio  više  od 30 godina , da  neće moći pisati zašto se školovao , da će biti premješten na drugo radno mjesto izvan zgrade Općine i mnogo toga drugog do onog…Zašto je trebao da samo preda rukopis i  kaže koliko para traži, da će sve biti isplaćemo, a da ga kasnije nije briga šta će biti s rukopisom.

Danas se pitamo zašto se izjednačuje žrtva i agresor ? Sve dok  se ne bude sagledale činjenice i rekla prava istina ko i zašto sve to radi, za čije interese i ciljeve, tako će biti.Zar  nije žalosno da danas u Hadžićima žrtva odgovara a krivci se mirno šetaju i smiju  žrtvama.

Zar nije žalosno da se progoni čovjek koji je uložio svoj  trud i veliki novac da bi istina ugledala svijetlost dana, uradio knjigu i dokumentarni filim „Šest logora pakla „ .Njemu vlast u općini Hadžići nije htjela pomoći, čak šta više zato se danas progoni,  a s druge strane finasirali su knjigu „ Svjedoci sitine“ koja danas, drugoj strani, dođe kao najbolja odbrana, po kojoj u Hadžićima nije bilo ubijenih civila. Ista autor pomenute knjige  od vlasti zato je novčano  nagrađen. Zar to nije čudno?

Mnogo je pitanja na koje se traži odgovor. Jedno od njih je i zašto je na sjednici Općinskog vijeća Hadžići ukinut Fond za stipendiranja studenata i učenika koji je nosio ime „Mehmedalija Hujić“, prvog šehida općine Hadžići i jednog od prvih organizatora otpora? Zašto je heroj kriv , zašto se kažnjava i ukida njegovo ime što   službenici iz nadležne  službe  Općine Hadžići za dvije godine nisu radili svoj posao i zakazivali sjednice Fonda …?

Građani otvoreno pitaju zašto se tome nisu usprotivile boračke organizacije, šta rade  i koga  štite ? A ima ih, kako je u otvorenom pismu  medijima rekao jedan građanin, više nego mjeseci u godini…