ISTRAŽIVANJE ZLOČINA: Dokumentiranje logora i zatočeničkih objekata u BiH

 U hotelu Evropa u Sarajevu danas je održana konferencija za štampu na kojoj je  prezentiran projekt   pod nazivom“ Dokumentiranje logora i zatočeničkih objekata u BiH   od 1992. – 1995“.

Projekt Regionalnog karaktera

Pored  udruženja i organizacija iz BiH današnjoj press- konferenciji prisustvovla je i Nataža Kandić iz Beograda. Učešće su pored ostalim uzeli i prof. dr.  Zdravko  Grebo, Dino Mustafić,  koji su govorili o značaju ovog projekta, koji je Regionalnog karaktera.

Samo činjenicama i istinom može se doći do pravde i pomirenja, a cilj projekta je upravo da se na dokazima predoči prava istina, koja se danas, na žalost,   različito iznosi, zavisno kako kome odgovara i koja strana govori o tome.

Udruženje Tranzicijska pravda, odgovornost i sjećanje  (TPOS) i Centar za demokratiju i tranzicionu pravdu (CDTP) iz Banja Luke zajednički rade na projektu dokumentiranja logora i drugih zatočeničkih objekata u BiH, u kojima su tokom rata držani zarobljeni vojnici, ali i civili koji nisu uzimali učešće u neprijateljstvima.

Domumentovati logore, mjesta zatočenja, naredbodavce, izvršioce…

Cilj projekta je da se evidentiraju i dokumentiraju  svi zatočenički objekti, u kojima su zakonito držani ratni zarobljenici,  i nezakonito zatvarani civili,  popišu imena zatočenika koji su ubijeni ili stradali prilikom obavljanja prinudnog rada, bili izloženi torturi ili nečovječnom postupanju.

Kako je istaknuto na današnjem skupu još  je uvijek veliki je broj logora i mjesta zatočenja koje  uopće i nisu registrovani, a isto tako i naredbodavaca i  izvršioca zločina .

Ovim projektom, TPOS i CDTP, kao članice Koalicije za REKOM, u skladu sa svojim stručnim kapacitetima,  a zahvaljujući  značajnom broju utvrđenih i presuđenih sudskih činjenica, i relevantnim podacima iz drugih izvora, nastoje da direktno doprinesu realizaciji mandata REKOM-a, za čije se osnivanje,  zalaže preko 2.000 organizacija civilnog društva iz regiona, odnosno bivše Jugoslavije.

Prema podacima udruženja logoraša u Bosni i Hercegovini u periodu od 1992. do 1995 bilo je, kako je istaknuto na današnjoj press- konferenciji , oko 1.350 logora i zatočeničkih objekata.

Obrađeno 150 logora

U materijalima podijeljinim  prisutnim se kaže da su  toku 2014. godine TPOS i CDTP  dokumentovali 150  logora i zatočeničkih objekata u kojima je bilo zatvoreno oko 30.000 ljudi i ubijeno oko 5.000 zatočenika. S druge strane, određeni broj zatočeničkih objekata bili su tranzicioni centri, gdje su ljudi zatvarani priprevremeno, a onda premještani u veće logore, kao što je slučaj u Krajini gdje je većina zatočenih premještena u logore Manjača i Omarska. Recimo, stanice policije u Prijedoru i Sanskom Mostu bile su tranzitna mjesta gdje su ljudi dovođeni, ispitivani, zlostavljani, a onda premještani u logore.

Među općinama koja su obrađene su i Hadžići, po knjizi Remzije Balić “ Šest logora  pakla“.Balić je napravio i  istoimeni dokumentarni filim, koji je bio veoma zapažen na prezentaciji u Njemačkoj i Austriji.

Do činjenica koje navodimo u našim profilima, kako je rečeno na današnjem sastanku,  došli smo korištenjem 136 presuda u kojima smo analizirali transkripte, koristili dokaznu dokumentaciju, kao i izjave svjedoka. Radi se o presudama Haškog tribunala, sudova u BiH, Srbiji, Hrvatskoj i Njemačkoj. Uz to, za istraživanje smo koristili 64 razne knjige, publikacije i druge dokumente kao što je recimo izvještaj Mazowieckog o logorima u BiH. Pored toga korištena su 221 teksta medija iz Haaga, BiH, Srbije i Hrvatske, a TPOS i CDTP su u svom istraživanju prošle godine od logoraša uzeli 115 izjavu, rečeno je između ostalog na današnjem skupu.

I škole korištene za logor

Od samog početka rata po cjeloj BiH su otvarani  objekti za zatvaranje ljudi, najčešće samo zbog svog imena i prezimena. U tu svrhu su u pravilu korišteni postojeći zatvori, policijski i vojni objekti, ali sukorišteni  i brojni javni objekti – škole, preduzeća, robne kuće, poljoprivredna dobra, domovi kulture, stadioni, cijela sela, privatne kuće i stanovi… Na primjer, u Zvorniku su u domovima kulture u Čelopeku i Pilici prvo 1992. zatvarani civili s područja Zvornika, a onda 1995. Bošnjaci Srebrenice koji su nakon toga masovno likvidirani.

Neviđene torture

Teško je i zamisliti sve strahote koje su zatočenici preživljavali, odnosno koji su sve načini korišteni kako bi se zatvoreni ljudi zlostavljali, mučili i ponižavali. Činili su to uglavnom pripadanici vojske, policije, paravojnih jedinica koje su došle iz Srbije, ali i dojučerašnje kolege i komšije. Dragan Lukač, koji je preživio nekoliko logora u BiH, a uz to je odvođen i u kasarane u Srbiji, u Zemunu i Batajnici, gdje je surovo zlostavljan, u jednoj svojoj knjizi, gdje govori o danima provedenim u zatočeništvu,piše:“Više ne ličim na sebe. Tri mjeseca se nismo počešljali, obrijali, ošišali. Čovjeku najteže pada saznanje da su ti to učinili oni ljudi s kojima si do jučer skupa živio.”

Istraživanje zločina u BiHTop