HISTORIJA :Vratnik dočekao partizane zastrt cvijećem i ćilimima

Sarajevo je uvijek, zbog posebnog geografskog položaja, bilo zanimljivo mjesto za trgovačka, vojna i geopolitička zbivanja na Balkanu. Zbog toga su ga često napadali i osvajali, a tako je bilo i u Drugom svjetskom ratu, kada je tokom stravične okupacije život izgubio 10.961 Sarajlija, od kojih 7.092 Jevreja. Kako se Narodnooslobodilački pokret, pod vodstvom Josipa Broza Tita, osnaživao, tako se širila i mreža takozvanih ilegalaca u Sarajevu.

Povlačenje trupa

– Iako je Beograd oslobođen još u oktobru 1944., na oslobođenje Sarajeva moralo se čekati još pola godine da nacisti značajnije oslabe – govori Mufid Garibija, sarajevski arhitekta i dobar poznavalac historije grada. Sarajevo je u vojnim mapama nacista bilo ucrtano kao ključno mjesto za povlačenje s balkanskih frontova. Njemačka komanda je još početkom godine tražila od Berlina da se njihove trupe povuku iz doline Bosne i da prijeđu Savu, što je Hitler odbio i 15. februara izdao direktivu da se Sarajevo mora držati “iz političkih razloga”. Kako se slabljenje okupatora nije više moglo čekati, Narodnooslobodilački pokret pripremao se  za definitivno oslobođenje grada te za slamanje fašističke moći u Bosni. Vrhovna komanda je 28. marta 1945. odlučila da partizani krenu u oslobađanje Sarajeva, a u tome je učestvovalo 38.000 boraca i 96 artiljerijskih oružja. – Partizani su sa svih strana počeli napade na fašističke utvrde oko grada. Žestoke borbe vodile su se za oslobađanje Kaknja, Olova, Vareša, Kiseljaka, Visokog, Breze, Viteza i drugih mjesta u okolici. Njihovo osvajanje bilo je preduvjet za oslobađanje Sarajeva. Kada se prišlo nadomak grada, naredba je bila da 16. muslimanska brigada probije linije te da se preko Ozrena spusti i simbolično prva uđe u grad – govori Garibija.   To su uspjeli 5. aprila, kada su kroz Višegradsku kapiju ušli na Vratnik, nakon čega je okupator počeo napuštati grad, što je olakšalo oslobađanje i drugim jedinicama.

Znak dobrodošlice

– Vratnik je sav bio okićen cvijećem, ćilimima i najljepšim sedžadama, a igralo se kozaračko kolo – ispričala je učesnica NOB-a Nađa Biser-Taso.

Inače, u Sarajevu je izbacivanje ćilima na prozor od davnina bio znak dobrodošlice, a taj običaj dočekao je i partizane.

 Zahtjevan poduhvat

Sarajevo i okolica bili su jedan od centara odbrane nacističke Njemačke na Balkanu. Njihove trupe utvrdile su se na području Podromanije, Pala, Jablanice i Ivan-sedla, kao i na svim prilazima dolini Bosne.

– U širem regionu Sarajeva djelovalo je mnoštvo nacističkih i ustaških divizija te drugih jedinica, a među njima i zloglasna 7. SS divizija “Princ Savojski”. To dokazuje koliko je oslobođenje grada bilo zahtjevan poduhvat. Koliko je bio strateški bitan okupatoru, najbolje pokazuje podatak da je Berlin osvojen samo 26 dana nakon Sarajeva – pojašnjava Garibija.

Protjeran okupator

U noći sa 5. na 6. april 1945. oslobođen je Trebević i lijeva obala Miljacke. Fašističke snage su namjeravale minirati i uništiti sve važne objekte u gradu, u čemu su im otpor pružili sarajevski ilegalci. Centar grada i Marindvor partizani su oslobodili 6. aprila, čime je okupator konačno protjeran iz grada, a tramvaji su počeli voziti već dva dana poslije.

Avaz.ba

6.aprilDan oslobođenja Sarajeva