30. jula godišnjica pogibije Čedomira Domuza i Smaje Some: Sjećanje na hadžićke heroje

Obilježavanje  godišnjice pogibije dobitnika najvećeg ratnog priznanja “Zlatni ljiljan”, nosioca Ordena Zlatnog grba sa mačevima i Policijske medalje za hrabrost Čedomira Bate Domuza i najstarijeg borca na Igmanu Smaje Some bit će održano  30. jula na Brezovači.

Nosilac najvećih ratnih priznanja
Čedomir  Domuz – Bato i njegovi „Vukovi  s  Igmana”  prvi  su  izašli  na ovu planinu i onemogućili agresoru da zauzme  stratešku  kotu, da se stvori potpun obruč oko Sarajeva. Legenda koja vječno živi. Odbranio  Igman kada je bilo najteže, u prvim danima agresije.

Postrojio  Bato svoje „ Vukove“, srcem i dušom štitio narod, odbranio  ga, a kroz ovaj strateški prolaz,  kasnije  će proći  više od 70 hiljada izbjeglica iz Istočne Bosne. Tu, na Brezovači, ostao je da čuva vječnu stražu. Da mu dolaze mlade generacije, pričaju o velikom heroju, poklone se  hrabrom čovjeku.

Molili su Batu da pređe u „svoje“, davali mu sve i svašta, ali  više od svega volio je BiH, svoju domovinu, za koju je i život dao.

Njegovo ime zapisano je zlatnim slovima.

Čedomir Bato Domuz rođen je 30. marta 1960. godine. Iza njega su ostali njegova supruga Vesna, sin Teo i kćerka Sanja.

Legenda o najstarijem borcu

Smajo Somo najstariji  je borac Armije RBiH. Gazija, heroj, junačina, borac koju je prkosio godinama. Legenda!

Od prvog dana agresije Smajo je na braniku domovine. S puškom u ruci. Molili ga njegovi saborci da zbog svojih godina odustrane, da bude nešto drugo u pozadini.  Nije poslušao. Htio je baš ono što je najteže, da pomogne, da zaštiti mladost, da on juriša ispred njih. Ostala  je priča o najstarijem borcu, diverzantu, legendi – Smaji Somi.

I Bato i Smajo poginuli su isti dan – 30.  jula 1992. godine. Na godišnjicu smrti njihova  rodbina, saborci, prijatelji, položit će cvijeće na Brezovači i šehidskom mezarju Karhimani.

Heroja se moramo sjaćati i na drugi način

Ni Bato ni Smajo, niti bilo koji drugi veliki heroji Hadžića, nemaju ulicu po kojem bi ih pamtili,  niti jedna institucija, škola niti bilo koji drugi objekt ne nose njihova imena  po kojem bi buduće generacije posjećalo na velike gazije, koji su u presudnim trenucima  svojim životima spašavali domovinu.Boračke organizacije,  kojih ima zaista previše,vlast, općinski  vijećnici  još jednom su zakazali.Ovi i drugi heroji omogućili su im da budu tu gdje jesu. Narod im dao povjerenje.Oni su to izigrali.Umjesto njih ime nove škole u Hadžićima  dali su po književniku Enveru Čolakoviću, kojeg poslanici DF i „Naše stranke“ u Skupštini Kantona Sarajevo povezuju s fašističkim aktivnostima tokom Drugog svjetskog rata, govoreći da je Čolaković služio fašističku državu NDH.Privremeno nova škola nositi će ime „Hadžići“.Institut za  istoriju ispitati će je li Enver Čolaković dostojan toga da škola nosi naziv po njemu, kako su to predložili vijećnici i općinska vlast.

A tu kod nas su organizaorori otpora, prvi komandant odbrane Igmana, nastariji borac, Sreto, Sudo, Beli….  i ostali  veliki heroji gdje bi trebali  ustati kada spomenemo njihova imena.

Ukinuli i Fond „Mehmedalija Hujić“

Vlast, vijećnici, kao i boračke organizacije nisu smjeli  dopustiti da se ukine  Fond za stipendiranje studenata i učenika „Mehmedalija Hujić“, koji je osnovan  u znak trajnog sjećanja na prvog šehida Hadžića.A to su uradili.

Žašto, ostaje vječno otvoreno pitanje.

Donosimo nekoliko fotografija sa ranijih obilježavanja godišnjice pogibije dvojice heroja Bosne i Hercegovine .

Godišnjica smrti Čedomira Domuza i Smaje SomeTop