KAKO SE DOBIVAO STATUS BORCA :Tokom agresije osoba nikada nije kročila na tlo općine Hadžići, a dobiven status borca

Objavljeno 16. April 2018. | Autor: saliha | Aktuelnosti, Izdvojene vijesti, Multimedija Sve, Vijesti

-U pomenutoj knjizi se nalazi ime osobe, rođene u gradu udaljenom 90 km od Hadžića, koja se u svom gradu školovala, živjela, radila, i u svom gradu je “nestala”, nije ekshumirana, a sud je istu proglasio umrlom. U toku agresije nije nikada nogom kročila na tlo općine Hadžići – a ista osoba se vodi kao pripadnik V.J. 5072 iz Hadžića, od 16.aprila 1992. Kakva je to istina?, napisao je  još prije četiri godine u otvorenom pismu Hidajet Hujić.

-Na spomen pločama ispred škola u Hadžićima, Pazariću i Tarčinu, pored časnih šehida koji su položili svoje živote za svoj din i domovinu, nalaze se imena osoba koje su umrle prirodnom smrću (koje sam ja gasulio i klanjao im dženazu) a u evidencijama se vode kao šehidi.

 -U otvorenom pismu Hujić govori i o knjizi „Svjedoci istine“, Vahida Alađuza, koju je finansirala i izdala Općina Hadžići,i kaže ko ima prvo pisati neistine… Piše ,zatim, o ukidanju Fonda za stipendiranje studenata i učenika „Mehmedalija Hujić“….

 MUČKI UBIJENO  VIŠE OD 200 CIVILA

 

Piše:Hidajet Hujić

 U vrijeme izbijanja agresije na Bosnu i Hercegovinu mjeseca aprila 1992.godine, požar zuluma i nasilja se iz Sarajeva proširio i na prostor općine Hadžići  9.maja 1992, na dan Pobjede nad fašizmom. Navedenog dana je svo nesrpsko stanovništvo (većinom Bošnjačko) uz upotrebu sile protjerano iz hadžićke kotline, mahom u Pazarić i Tarčin, a manjim dijelom u Kreševo, Kiseljak i Fojnicu. Oni koji su imali snage i hrabrosti ostati u svojim kućama bili su pohapšeni i pozatvarani u logore pakla. Većina preživjelih su ostali trajni invalidi. Oko 200 hadžićana je ubijeno u svojim kućama, avlijama i obližnjim šumama gdje su se skrivali. Nizašto nisu bili krivi osim što su bili Bošnjaci – muslimani. Pojedini su čak ubijani i u tzv. živom štitu na Žuči.

 Isti scenarij progona nesrpskog stanovništva agresor je namjeravao provesti i na stanovništvu pazarićke i tarčinske kotline, spojiti se sa paravojnim formacijama SDS-a iz Bradine i na taj način okupirati sebi zacrtane teritorije.

U Hadžićima,  Pazariću i Tarčinu je nastala neopisiva pometnja zbog velike koncentracije izbjeglog stanovništva, a počinje da se stvara i panika.

 

 DOK SU  DANAS  SAMOPROGLAŠENI ORGANIZATORI  OTPORA SJEDILI NA MINDERU, MEHMEDALIJA  HUJIĆ SA GRUPOM ODVAŽNIH BORACA SUPROSTAVIO SE AGRESORU

 Dok su danas samoproglašani organizatori otpora sjedili na minderu u Pazariću i vijećali šta dalje raditi, kako se suprotstaviti agresoru, Mehmedalija Hujić je u cik zore 11.maja 1992.godine sa grupom od 20-tak hrabrih i odvažnih momaka izašao na brdo Tinohovo iznad Hadžića i agresoru odlučno rekao NE.

Ti hrabri momci su svjedoci da su na Tinohovu bili razapeti šatori, iskopani rovovi, postavljena mitraljeska gnijezda, ukopani minobacači – što dovoljno govori da se agresor ranije pripremio za okupaciju Hadžića.

Tog jutra Mehmedalija je bio pokošen rafalom, a poslije toga je ispustio svoju plemenitu dušu, i tako je postao prvim šehidiom općine Hadžići.

Prilikom pokušaja izvlačenja njegovog tijela selektivno je djelovao paljbom samohodni  protivavionski dvocjevni top 30 mm tzv. Praga iz TRZ Hadžići, zbog čega mu je beživotno tijelo ostalo na Tinohovu četiri dana.

U petak, 15.maja 1992.godine prije podne Mehmedaliji je klanjana dženaza, a njegovo tijelo pokopano pored džamije i tim činom je otvoreno Šehidsko mezarje Kahrimani – Pazarić.

 ŠTA RADE BORAČKE ORGANIZACIJE ?

Navršile su se 24 godine od Mehmedalijinog odlaska sa ovog svijeta.

Ispred organa zakonodavne i izvršne vlasti Općine Hadžići, ispred boračkih udruženja iz ove općine (a ima ih više nego mjeseci u godini) niko i nikada nije izašao na brdo Tinohovo udaljeno 500-tinjak metara od zgrade općine, na mjesto pogibije prvog organizatora otpora i prvog šehida, a kamoli da je to mjesto dostojanstveno obilježio i podigao spomen ploču.

 U proteklih 24 godine učenici svih škola sa područja općine Hadžići su 11. maja svake godine na Tinohovu trebali imati čas historije, kako bi mladi naraštaji i buduće generacije znale gdje je i odakle ispaljen prvi metak u znak otpora agresiji i genocidu nad Bošnjacima Hadžića. Nažalost, do danas se navedeno nije desilo.

 ZAŠTO JE UKINUT FOND KOJI NOSI IME PRVOG ŠEHIDA  HADŽIĆA?

 Poslije okončanja agresije na BiH i povratka hadžićana u svoje Hadžiće, prvi poslijertni organi vlasti Općine Hadžići su osnovali Fond za stipendiranje učenika i studenata i dali mu naziv “Mehmedalija Hujić”, kako bi se ovaj istinski patriota i gazija sačuvao od zaborava.

Navedeni Fond za stipendiranje je egzistirao do 2013.godine kada je konačno ugašen. Tako se postupa sa onima čiji se lik i djelo treba omalovažiti, a njegov doprinos u odbrani domovine svesti narodski kazano “u ravan”, pa makar i kao šehid ležao u kaburu 24 godine.

Na drugoj strani postoje oni poslušni i podobni koji se retroaktivno forsiraju i ukivaju u zvijezde, pa makar i nebili zaslužni, jer je sada trenutno „dobar vakat za pogana insana“, a notorna je istina da historiju pišu živi a ne umrli.

 KO SU SVE ŠEHIDI ?

Na spomen pločama ispred škola u Hadžićima, Pazariću i Tarčinu, pored časnih šehida koji su položili svoje živote za svoj din i domovinu, nalaze se imena osoba koje su umrle prirodnom smrću (koje sam ja gasulio i klanjao im dženazu) a u evidencijama se vode kao šehidi.

 Također se nalaze imena osoba koje su izvršile samoubistvo vješanjem, aktiviranjem bombe u alkoholiziranom stanju, iz pištolja, kao i međusobnim obračunima prilikom provođenja humanitarne akcije Padobran, poginulih od visokog napona struje prilikom krađe trafo-ulja, pa čak i osobe koja je počinile samoubistvo u jesen 1991.godine, kao i osobe koja je poginula u saobraćajnoj nesreći u jesen 1996.godine.

 PRIMJEDBA NA KNJIGU „SVJEDOCI ISTINE“- KO IMA PRAVO PISATI NEISTINE ?

U knjizi Svjedoci istine, koja je štampana pod pokroviteljstvom Općine Hadžići ,na trošak budžetskih sredstava, a sam njen naslov dovoljno govori, nalazi ime samo jednog pripadnika 77. riječke brigade, iako je u samo jednom danu (16.juni 1992), poginulo 16 pripadnika te brigade na prostoru općine Hadžići; Ostalih 15 poginulih pripadnika ove brigade niko i nikada ne spominje.

U naselju Zovik istog dana i od iste granate su poginule dvije muške i jedna ženska osoba. Jedna osoba je registrirana kao šehid u knjizi Svjedoci istine, a ostale dvije nisu.

Pitam Vas, je li došlo vrijeme da Bošnjaci međusobno krvna zrnca prebrojavaju.

 U pomenutoj knjizi se nalazi ime osobe, rođene u gradu udaljenom 90 km od Hadžića, koja se u svom gradu školovala, živjela, radila, i u svom gradu je “nestala”, nije ekshumirana, a sud je istu proglasio umrlom. U toku agresije nije nikada nogom kročila na tlo općine Hadžići – a ista osoba se vodi kao pripadnik V.J. 5072 iz Hadžića, od 16.aprila 1992. Kakva je to istina?

Sa prostora općine Hadžići postoji još desetak šehida, većinom pripadnika Armije RBiH, ovdje ukopanih, a uopće ih nema u knjizi Svjedoci istine.

 Motiv pisanja ovog teksta je 90. ajet sure En-Nahl, koju svaki hatib na zemaljskoj kugli svakog petka uči na kraju hutbe, koji u prevodu glasi:

“Zaista Allah naređuje i zahtijeva da se svačije pravo poštuje i ispunjava, da se dobro čini i svaka preuzeta obaveza izvršava na najbolji način, da se bližnjem udijeljuje, a zabranjuje razvrat, svaki grijeh i nasilje, da pouku primate On vas savjetuje.”

 

                                                                                                                                                                                                                                           Hidajet Hujić

 Autor Hidajet Hujić ovaj tekst je  još ranije,  o čemu smo pisali, poslao  na adrese više redakcija. Neki su ga objavili u skraćenom obliku.Zbog dužine teksta   mi smo samo skratili uvod i kraj, gdje Hujić sa vjerske strane obrazlaže zašto piše ovaj tekst.Na zahtjev čitalaca mi ga objavljujemo.

 Naslov i podnaslov je Redakcije Epoha. Sve ostalo je orginalni tekst  autora Hidajeta Hujića, koji , kako kaže, ima dokaze u sve činjenice koje je naveo.

 Redakcija Epoha.

 

 

 

 


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *

You may use these HTML tags and attributes: <a href="" title=""> <abbr title=""> <acronym title=""> <b> <blockquote cite=""> <cite> <code> <del datetime=""> <em> <i> <q cite=""> <strike> <strong>