ŠOKANTNO Tužba za zločine nije podnesena: Samo u MZ Donji Hadžići ubijeno 68 mještana, a još uvijek se traga za 41 „ nestalim“
U mjesnoj zajednici Donji Hadžići na mučki način ubijeno je 68 mještana.Po stradanju i ubijanju posebno se izdvajaju Musići. U ovom mjestu lakše ranjenog Ismeta Musića živog su zapalili. U knjizi „ Šest logora pakla“ autora Remzije Balića, koju Općina Hadžići nije podržala, i za koju je dobivao prijetnje da je ne smije objaviti, i ako to učini da će osjećati posljedice do kraja života, svjedok ovog događaja Hamid Musić između ostalog je napisao.
PALILI ŽIVE LJUDE
-„Desetog juna 1992. godine četnici su zapalili selo Musići.Sve do jedne kuće.Tog dana ranili su Ismeta Musića.Utjerali su ga u kuću Suada Musića i zapalili živog i kuću.Sahranio sam ga poslije četiri dana.Sakrio sam se u ćumez, gdje četnici nisu obraćali pažnju.Tako sam ostao živ.Da su me našli i mene bi zapalili….“
I danas pod rubrikom „nestali“, samo u ovoj mjesnoj zajednici vodi se 41 mještanin .Mada nisu nestali već mučki ubijeni. Za ove i druge zločine na području Općine Hadžići niko nije ni odgovarao.Nadležni čak ni tužbu nisu podnijeli. I poslije toliko godina.
Zar to nije i tužno i žalosno!
KOME SMETA ISTINA?
U knjizi Vahida Alađuza, „Svjedoci istine“, koju je izdala Općina Hadžići, nešto sasvim drugo od Balićeve knjige „Šest logora pakla“.U pomenutoj knjizi piše da je Ismet Musić poginuo 10.6.1992. godine u Ušivaku.A čovjek živ zapaljen.Najteža vrsta zločina. Zašto se sakrivaju činjenice, kome smeta istina?
KAZNA UMJESTO NAGRADE
Zašto umjesto priznanja i nagrade takav odnos prema autoru knjige Remziji Baliću?
Zašto Općina Hadžići nije htjela da podruži pomenutu knjigu?Zašto je premješten na drugo radno mjesto, u mjesnu zajednicu Tarčin? Zašto je te iste godine, po objavljivanju knjige, dobio negativnu ocjenu, a za tu istu godinu imao čak povećanje plaće od pet odsto za uspješan rad u proteklom periodu. Zašto je istjeran s posla…. Zašto je dobivao prijetnje da knjigu ne smije objaviti ?Kome i zašto smeta istina?
Zašto za mnoge zločine ni do danas nadležni u Općini Hadžići tužbu i nisu podnijeli…
CVIJEĆE,FATIHA…
Polaganjem cvijeća i učenjem Fatihe i Jassina na spomen-obilježje u Donjim Hadžićima obilježena je 26. godišnjica stradanja mještana ove mjesne zajednice. Pored porodica ubijenih i „nestalih“ cvijeće su položili predstavnici Općine i boračke organizacije.
U JEDNOM DANU U LUKAVICI MUČKI UBIJENO 46 LOGORAŠA
Mnogi od mještana Donjih Hadžića iz svojih kuća odvedene su i u logore, odakle se nikada nisu vratili.Samo u kasarni „ Slaviša Vajner Čiča „ u Lukavici, u jednom danu,pred očimo oko 300 logoraša na svirep način od batina je umrlo 46 zatočenika.Mada se zna kada se to desilo, ko je bio komandant kasarne i sve druge činjenice, još ni do danas se ne zna gdje su kosti ubijenih Hadžićana.
Od 68 svirepo ubijenih mještana Donjih Hadžića, čija su imena uklesana na spomen-obilježje,najviše ih je stradalo 30.juna 1992. godine. I poslije toliko godina njih 41 i danas se, na žalost, vode pod rubrikom „ nestali“.















Facebook 11
Twitter 15
YouTube