BREZOVAČA Godišnjica pogibije Smaje Some i Čedomira  Domuza : Vječeno će se pamtiti heroji Igmana

Published On 30. July 2019. | By saliha | Aktuelnosti, Vijesti

Čedomir Bato Domuz, jedan je  od prvih komandanata odbrane Igmana, dobitnik najvećeg ratnog odlikovanja „Zlatnog ljiljana“, nosioc je  Ordena zlatnog grba sa mačevima  i Policijske medalje za hrabrost. Smajo Somo bio je najstariji borac na Igmanu, diverzant, koji je bio na čelu svake akcije.  

Polaganjem cvijeća na šehidsko mezarje  Karhimani u Pazariću, te na spomen – obilježje na Brezovači   obilježena je godišnjica pogibije  Smaje Some, najstarijeg borca na Igmanu, legendarnog diverzanta,  te Čedomira Bate Domuza, jednog od prvih komandanata odbrane Igmana, dobitnika najvećeg ratnog odlikovanja „Zlatnog ljiljana“, nosioca Ordena zlatnog grba sa mačevima  i Policijske medalje za hrabrost.

Polaganjem cvijeća na Brezovači prisustvovali su  i Željko Komšić, predsjedavajući predsjedništva BiH,Salko Bukvarević ministar za boračka pitanja u Vladi FBiH, Ismir Jusko, ministar za boračka pitanja u KS i drugi gosti.

Zašto nema više ljudi ?

Ni ovog puta organizatori nisu zadovoljni  odzivom  građana.

Ovdje u Karhimanima trebao bi nas biti  veliki broj.Nažalost i ove godine nije tako, kazao je saborac Nihad Šehić,  koji je govorio o počecima odbrane BiH, i velikom doprinosu Smaje Some i Čedomira Domuza..

 -Brzo smo zaboravili naše heroje, velike junake, koji su dali  živote za današnju slobodu. Prošle godine na ovom istom mjestu, a i sada, kada odajemo počast najstarijem borcu Igmana, vidimo koliko nas  malo ima.Sa 65 godina Smajo Somo  mogao je da bude izuzet svih obaveza. Čak nije trebao biti ni u Civilnoj zašiti.Saborci su ga molili da zbog godina odustane, da bude u pozadini,da radi  nešto lakše.Ali, on je baš htjelo da se bori s puškom u ruci, da bude diverzant, da radi najteže, da pomogne, i zaštiti mlade.On je jurišao ispred njih, govorio  da njega  metak neće. Kazivao je  ako treba neko da pogine   da to bude on , da se  zaštite mladi.Ostala je  priča o najstarijem borcu, divirzantu, legandi Igmana, Smaji Somi, kazao je Šehić.

Na Brezovači je bilo znatno više prisustnih, ali ni približno onoliko, koliko to zaslužuje Čedomir Bato  Domuz ,  koji je sa svojim saborcima među  prvim izašao na  Igman i onemogćili agresoru da stvore potpun obruč  oko glavnog grada BiH.O liku i djelu Čede Domuza  i Smaje Some  govorio je  Zifet  Dželko – Pidž, predsjednik udruženja  „Zlatni ljiljani  i Zlatna policijska značka“ općine Hadžići.

                                                Želio osloboditi  Hadžiće

–Brzo smo zaboravili naše heroje, velike junake, koji su dali  živote za današnju slobodu.Ovaj plato na Brezovači trebao je  biti pun.Ljudi su pozivani preko medija, društvenih mreža, plakate su bile na svim mjestima, a vidimo koliko nas ovdje ima. Čedo je bio  veliki profesionalac, izuzetno hrabar čovjek koji je srcem i dušom bio za  BiH , za koju je i život dao.  Govorio je ako pogine da ga sahranimo na Brezovači pored partizanskog   spomen-  obilježja, gdje su kosti 98 oslobodioca Hadžića iz Drugog svjetskog rata. Tu  do njega je Adnan Došlić, Čedin. saborac . Ćedo je živio   za dan kada će se osloboditi Hadžići, ali to, na žalost, nije dočekao,  kazao je između ostalog  Dželko.

BOSNA U MALOM

-Brezovača je simbol Bosne. Ovo  je Bosna u malom. Tu su kosti boraca iz Drugog svjetskog rata, a na istom mjestu s borce iz posljednje odbranbeno-oslobodilaćkog  rata svih nacionalnosti

Na skupu je govorio Ismir Jusko, ministar za boračka pitanja u KS, koji je naglasio da se heroji nikada ne smiju zaboraviti.

Djela poput Čedomira Domuza, Smaje Some i drugih boraca nadživjeti će sviju nas, kazao je između ostalog ministar Jusko.

Na skupu je govorio i predsjedavajući predsjedništva BiH Željko Komšić koji je otvoreno kazao  da se danas nedovoljna pažnja poklanja porodicama heroja odbrane BiH.

-Nemojmo nikada zaboraviti ljude  koji su branili i odbranili BiH,  za današnju slobodu  dali svoje živote, kazao je Komšić.

Počast Čedomiru Domuzu odali su i  mladi MZ  Binježevo, u kojoj  je Čedo živio.

I Čedo i Smajo poginuli su isti dan , 30.  jula 1992. godine.

 

 


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *