Bilješka o Remziji Baliću, kandidatu za Općinsko vijeće Hadžići

Published On 11. November 2020. | By saliha | Aktuelnosti, Izdvojene vijesti, Multimedija Sve, Vijesti

Fakultet političkih nauka – odsjek Žurnalistika završio je 1978. godine, i prvi je diplomirani novinar u historiji Hadžića.

Radio je kao sekretar MZ Hadžići, sekretar SIZ-a informisanja općine Hadžići. Od 1980. godine bio je zaposlen u Općini Hadžići.

Autor je više izložbi fotografija  „Hadžići, nekad i sad“. Bio je glavni i odgovorni urednik lista „Informator“. Od 1978. godine sarađivao je  sa TV BiH, „Oslobođenjem“, „Jutarnjim“ , Večernjim novinama“ i „Radio 202“.

Za vrijeme XIV Zimskim olimpijskih igara, 1984. godine, radio kao izvještač sa Igmana i Bjelašnice. Za uspješno odrađeni posao dobio više nagrada i pohvala.

Bio je dopisnik „Večernjeg lista“ i „Vjesnika“ iz Zagreba, a i  danas je dopisnik  „Sportskih novosti“.

Više od decenije radio je za TV Sarajevo. Saradnik je Federalne TV, Avaza… U dva navrata bio je predsjednik Udruženja logoraša općine Hadžići, glavni i odgovorni urednik lista „Svjetlost“. Bio je član Glavnog odbora Saveza logoraša BiH.

Uz mnoge druge pohvale i nagrade, na Skupštini Saveza logoraša Kantona Sarajevo, 24.5.2012. godine, nakon dodjele Plakete, donesena je Odluka da se zbog ostvarenih rezultata od osnivanja Saveza logoraša bude izabran za  doživotnog počasnog člana Skupštine.

Za svoj rad dobio je više pohvala, nagrada i priznanja. U ratu, nakon izlaska iz logora, radio je pri Ratnom predsjedništvu kao rukovodilac Press službe općine Hadžići.

Remzija Balić prošao je šest logora, u kojima je doživio velike torture. Tu su mu slomili nogu i ruku, a posljedice po cijelom tijelu osjećati će do kraja života. Kolike su bile povrede govori i podatak da su ga u  logoru  drugovi  nosali u deci.

ZAŠTO SAM SE ODLUČIO DA SE KANDIDUJEM ZA VIJEĆNIKA OPĆINSKOG VIJEĆA

Još kao student žurnalistike pratio sam sjednice Općinskog vijeća, a 35 godina radio u Općini Hadžići. Mobing, nepotizam, nezakonit rad, kriminal  i druge negativnosti mogu se promjeniti samo kroz djelovanje Općinskog vijeća, najvećeg organa vlasti.

Dosadašnji rad pokazuje da je  veći broj opozicionih stranaka više radila za vlast nego za  stranku i građane koji su ih birali.

Govori to i činjenica da su tri kandidata aktuelnih opozicionih stranaka sada na listi vladajuće političke partije, mada ih je njihova stranka formirala i dala sve što je u njihovoj moći.

Ono što mi ni danas ne može biti jasno je da i poslije 13 godina nadležni u Općini Hadžići nisu ispravili kardinalne greške iz knjige „Svjedoci istine“ i štampali drugu, što je bio jednoglasan zaključak Općinskog vijeća.

Poznato je da je druga strana tu istu knjigu Općine Hadžići postala u Hag, kao dokaz, kako kažu, da kod njih nije bilo logora, zločina , ubijanja, a to, kako  govore, kazuje  i pomenuta knjiga, koja se kao dokaz ulaže prilikom suđenja optuženih za zločine druge strane.

Ni sada ne mogu vjerovati da za toliko vremena nije podnesena ni tužba protiv komandanta kasarne u Lukavici, gdje je pred oko 300 zatočenika do smrti pretučeno 46 logoraša iz Hadžića.

Ovamo se busaju u prsa, govore o patriotizmu…

Dok komandant kasarne danas mirno šeta, kao i čelnici druge strane, protiv kojih također nije podnesena tužba, već devet godine pred sudom BiH sudi se osmorici nevinih bivših političkih, vojnih i policijskih rukovodilaca općine Hadžići.

Mada sam još 2008. godine napisao knjigu „Šest logora pakla“, koja je prema mišljenju Instituta za istraživanje zločina i međunarodnog prava Univerziteta u Sarajevu optužnica za zločine na području općine Hadžići, vlast u općini Hadžići je nije podržala.

I pored prijetnji da je ne smijem izdati, da ću, ako to učinim biti prebačen u MZ Tarčin, izbačen s posla, da se u općinu Hadžići više nikada neću vratiti, da slobodno zaboravim vrata općine…, 2012. godine, o svome trošku štampao sam knjigu i uradio istoimeni dokumentarni film „Šest logora pakla“, za koju sam dao više od 30.000 KM svojih sredstava.

 Po pozivu dva puta bio sam u Austriji, na menifestaciji „Dani Srebrenice u Beču“, prezentirao knjigu i prikazao dokumentarni film, dok nadležni u općini Hadžići to nikada nisu učinili.

Posljedice takvog odnosa vlasti u općini Hadžići i danas osjećam, a o svemu tome naredne godine planiram štampati knjigu, a uveliko radim i na dokumentarnom filmu.

Zašto nadležni u općini Hadžići nisu htjeli  da isprave  greške iz knjige „Svjedoci istine“, koja brani drugu stranu i po kojoj u Hadžićima nije bilo logora, zločina…, postavljeno je više vijećničkih pitanja.

U posljednjem, četvrtom vijećničkom pitanju, od 29.03.2018. godine, u kojem se insistira da se nakon toliko vremena greške isprave i štampa druga knjiga, ispred Kluba vijećnika Stranke za BiH, između ostalog je pisalo, citiramo:

– „Kontaktirao sam najodgovornije ljude Instituta za istraživanje zločina i međunarodnog prava Univerziteta Sarajevo koji tvrde da su izdata djela (knjiga i film „Šest logora pakla“) Balića od neprocjenljive vrijednosti za dokazivanje zločina na prostoru općine Hadžići i prostorima grada Sarajeva koja su od 1992-1995. godine bili pod kontrolom agresora“.

Umjesto nagrade i priznanja ja sam, nažalost, kažnjen. Odmah po izdavanju knjige, 2012. godine, dobio sam negativnu ocjenu, a to je urađeno i naredne godine, što je po zakonu o državnoj službi otkaz s posla. Samo na taj sramni način mogli su ispuniti prijetnje, da ću, ako izdam knjigu biti izbačen s posla.

Mada u te dvije godine ni minutu nisam zakasnio na posao, ni marku nisam imao odbijanje od plaća niti bilo koje druge sankcije. Čak šta više cijelu 2012. godinu imao sam povećanje plaće za pet odsto za uspješan rad u prethodnom periodu, i za tu godinu dobio negativnu ocjenu, što je, kako su pravni eksperti kazali za medije, jedinstven slučaj u sudskoj praksi.

Mada je Kantonalni sud odbio žalbu općine Hadžići i prihvatio prvostepeno Rješenje Općinskog suda o poništenju Rješenja načelnika općine za ocjenu iz 2013. godine, ja sam se po tom drugostepenoj presudi, 2018. godine trebao vratiti na posao.

Međutim, prije izdavanja knjige u prijetnjama je bilo možeš dobiti hiljadu presuda za tebe će, ako knjigu izdaš, vrata općine Hadžići za sva vremena biti zatvorena…

O svemu ovome govoriti će se u novoj knjizi i dokumenatrnom filmu, koje planiram izdati naredne godine.

 ZAŠTO SAM SE ODLUČIO ZA NB

Mislim da je to stranka koja će  biti najveći zaštitnik građana, koja će se boriti protiv kriminala, nepotizmna i drugih počasti današnjeg vremena. U dosadašnjem periodu pokazano je koliko je  bila borba za običnog čovjeka, koliko se napora ulaže u rješavanju životnih pitanja, pomoći nemoćnim i siromašnim, i koliko je predsjednik stranke dao svojih sredstava u riješavanju nekih, za njih velikih životnih problema, što je svakako za pohvalu.

 Nažalost, po više osnova socijalnu pomoć na području općine Hadžići prima  čak oko 5.000 građana, što je velika cifra u odnosu na broj stanovnika. Mada se neki hvale uspjesnima, činjenice, nažalost, govore drukčije, i na evidenciji Zavoda za zapošljavanje nikada nije bilo više nezaposlenih kao danas.

S druge strane u Općini Hadžići nikada nije bila veća  administracije kao sada, skoro za pet puta više je činovnika u odnosu na period prije agresije.

Podatak da pojedni  preživljavaju zahvaljujući  javnoj kuhinji u Tarčinu, koja je po prvi put otvorena u historiji ove općine, najbolje govori o sadašnjem stanju u općini Hadžići.

Ono što me posebno raduje je da rukovodstvo ove  stranke niko ne može potkupiti, a znamo da su do sada  mnogi , odmah nakon izbora za mala pare pristajale na to, da  su prodavali  svoje birače i stranku…


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *