Beogradski vuk i non paper muk: Zašto šuti Vučić?

Piše: Rasim BELKO (rasim@nap.ba)

Pakleni plan bez papira, iako nevidljiv nekako poput gajtana visi iznad teritorijalnog jedinstva i integriteta Bosne i Hercegovine. 

Od susjeda i komšija mogli smo očekivati svašta, jer i jedni i drugi bili su nam agresori kada nismo pristali na hegemonističke planove zločinačkih vođa njihovih država.

Ali, tri decenije poslije, ni oni najlucidniji analitičari nisu mogli računati da će integritet i teritorijalno jedinstvo Bosne i Hercegovine ugrožavati, pazi sad, Slovenija.

Slovenci nas jesu ekonomski napadali otkako su obje zemlje samostalne, tržnim lancima i drugim kompanijama, koje su se iz BiH povlačile ostavljajući velike dugove.

Ali da nam pored Hrvatske i Srbije, Slovenci spremaju disoluciju i da za to traže podršku Evropske unije, e to niko nije očekivao. No, nisu krivi Slovenci što smo mi pustili da nas banditska politika Janeza Janše iznenadi.

Krivi smo mi jer pune tri decenije biramo politike i političare koji ne mogu da nas odvoje od potencijalnih okupatora i da omeđe naše međe. Zbog našeg izbora, a to nam je prvenstvena krivica, imamo diplomatiju koja niti zna niti umije. To je diplomatija koja djeluje posljedično.

Dakle, bude li do naših političkih mozgova, loše nam se piše.

No, u cijeloj situaciji jedna figura je ostala u sporednoj putanji, savršeno glumeći da ju to ne zanima, maskirajući se da ne učestvuje. Jedna figura agresivnost je prepustila Hrvatskoj i Janši.

Istovremeno, pijuni te figure, bolje rečeno plaćenici, godinama su već u Sloveniji i djeluju po narudžbama lidera velikosrpskog projekta na Balkanu.

Aleksandar Vučić je nevjerovatno miran, zapravo čudesno miran i daleko od priče o dokumentima bez papira, o razlazu koji zagovaraju, secesiji i agresiji što na Bosnu sa sjevera i zapada udara.

Jedan razlog šutnje znamo, ogleda se u činjenici da ovih dana traje završna riječ na ponovljenom suđenju Jovici Stanišiću i Franku Simatoviću za udruženi zločinački poduhvat protiv Bošnjaka i Hrvata u BiH i Hrvatskoj.

Svjestan je Vučić da mora šutjeti i ne talasati, jer budu li Stanišić i Simatović osuđeni osuđena je i Srbija. Ipak, očito je da Vučić ima vrhunske savjetnike za međunarodne i regionalne odnose.

Jer, tek sada na vidjelo dolazi veliki Vučićev politički potez s vakcinama koje je donirao Bosni i Hercegovini.  Francuski Le Figaro takvu politiku naziva ekumenskom politikom kojom vakcine dijeli sa susjedima. Dakle, Vučić je odigrao strateški potez, jer sada i da provalimo kako je natjerao Janšu da priča o disoluciji Bosne i Hercegovine niko nam neće vjerovati.

U tom slučaju evropske diplomate jasno bi nam stavile do znanja da ne vjeruju, jer Vučić je političar koji vakciniše Bosnu i Hercegovinu.

To što Vučić ima svoje plaćenike i lobiste, smještene baš u Ljubljani je naš problem. Baš kao što je naš problem što sve manje evropskih lidera vjeruje zvaničnom Sarajevu da Vučić i Zagreb žele podjelu Bosne i Hercegovine.

E to je najopasnija situacija.

Jer, dok nam zagrebačka diplomatija razvlači pamet izbornim zakonom, dok unutrašnji problemi naviru a domaća politika skreće na ivicu sukboa, hegemonističke struje iz Srbije imaju odriješene ruke da pripremaju igru konačnog okršaja i podjele BiH.

A kada uspiju, lako će se dogovoriti sa Zagrebom, jer oni se oko podjele BiH lako dogovore.

E zato Vučić šuti i čeka. A janjeća bosanskohercegovačka diplomatija se polako ali sigurno kreće ka toj stupici.

Nije nama kriv ni Janša ni stari agresorski znanci. Imamo mi krivaca u svojim redovima i morali bi ih se hitno riješiti, dok geometri nisu opet počeli da mjere!

BiHHrvatskaSrbijaTopVučić