GODIŠNJICA  U Donjim Hadžićima ubijeno 68 mještana :Palili kuće i žive ljude, tužbe nisu podnesene

Mada se sve zna o ovim zločinim  još ni do danas tužbe nisu podesene niti je neko odgovarao . Ko i zašto skriva zločine ?

Polaganjem cvijeća i učenjem Fatihe i Jassina na spomen-obilježje u Donjim Hadžićima  obilježena je  godišnjica stradanja mještana ove mjesne zajednice.

 Tokom agresije  sve kuće u ovoj mjesnoj zajednici bili su minirane i zapaljene, a najviše su stradali mještani Musića.Tu su, na žalost ,palili i žive ljude poput Ismeta Musića. Od 68 svirepo ubijenih mještana , čija su imena uklesana na spomen-obilježje,najviše ih je stradalo 30.juna 1992. godine.

ZLOČIN PRED OKO 300 LOGORAŠA

Mnogi od  mještana Donjih Hadžića iz svojih kuća  odvedene su i u logore, odakle se nikada nisu vratili.Samo u kasarni „ Slaviša Vajner Čiča „ u Lukavici, u jednom danu,pred očimo oko 300 logoraša  na svirep način od batina je umrlo  46 zatočenika.

Mada se zna kada se to desilo, ko je bio komandant kasarne i sve druge činjenice,  još ni do danas se ne zna gdje su kosti ubijenih Hadžićana.

Ono što je najčudnije  da protiv komandanta kasarne u Lukavici, kao i protiv čelnika tzv. srpske općine Hadžići još ni do danas tužbe nisu podnesene.

Šta su za toliko godina radnili nadležni u općini Hadžići i boračkim udruženjima kazovati će historija.

Sa druge strane nedavno su sedmorica čelnika   općine Hadžići pred sudom BiH , za zatvor „Silos“ u Tarčinu osuđeni na 48 gdina zatvora.

ZAŠTO TUŽBA NIJE PODNESENA

 Zato se nemožemo načuditi, to još jednom moramo ponoviti,  da nadležni  u Hadžićima nisu podnijeli  tužbu protiv komandanta kasarne u Lukavici, a time bi i znali gdje se krije grobnica Hadžićkih logoraša.

Zašto tužba nije podnesena, i ko skriva zločine, pitanje je na koje se traži odgovor.

Tako zločinci  i dalje mirno šetaju, dok su  čelnci Ratnog predsjedništva, komande Devete brdske brigade i policije, koji su branili narod od pokolja,  osuđeni na višegodišnju zatvorsku kaznu i po tome ispada da  su oni počeli rat.

Dotle nadležni i danas, kao i ranije pričaju šuplje priče, i umjesto tužbi pišu parole i saopćenja.

ZAŠTO  NISU ISPRAVLJENE GREŠKE IZ KNJIGE „SVJEDOCI ISTINE“

Čudi i to da je u knjizi“ Svjedoci istine“, autora Vahida Alađuza, koju je izdala Općina Hadžići, piše da su svirepo ubijeni Hadžićani poginuli kao pripadnici teritorijalne odbrane,da kod druge strane nije bilo logora, zločina i ubijanja,što je drugoj strani prilikom suđenja bila najbolja odbrana.

Ostaje otvoreno pitanje zašto nije rečena prava istina. Da su ubijeni na svirep način, u živom štitu, na prinudnom radu, na prvim borbenim linijama, a umirali od mučenja, premlaćivanju u velikim mukama, poput 46 zatočenika u kasarni u Lukavici.

Mada je još prije 14  godina na Općinskom vijeću donesena Odluka da se sve greške iz pomenute knjige isprave i štampa nova, to još ni do danas nije urađeno. Tako knjiga oćine Hadžići, koja je finansirana iz Budžeta općine ostaje najbolja odbrana za zločine sa druge strane, koja se prilikom suđenja ulaže kao dokazni materijal, da kod srpske strane nije bilo logora, zločina i ubijanja, što govori, kako kažu i knjiga općine Hadžići, koja je kao dokaz poslata u Hag, a koju su, kako su istakli, napisali „Pošteni Muslimani.

KAZNA ZA ISTINU

 S druge strane u knjizi Remzije Balića, „Šest logors pakla“, koja govori pravu istinu o smrti svirepo ubijenih Hadžićkih civila, nadležni u Općini Hadžići odbili su pomoći u finansiraju ovog značajnog društvenog djela, koja je prema recenziji Instituta za zločine i Međunarodng prava  unvrziteta u Sarajevu, optužnica za zločine na području Općine Hadžići.

Zašto je Općina Hadžići odbila finansirati ovo značajno djelo, a finansirala mnoge druge knjige, čiji autori i nisu sa području ove Općine, pitanje je na koje se traži odgovor.

Zašto nekima istina ne odgovara?

Poznato je da je Balić dobivao anonimne prijetlje da knjigu  ne smije objaviti, i da će, ako to učini, imati velike posljedice koje će osjećati do kraja života.Prijećeno mu je da će biti prebačen na drugo radno mjesto izvan zgrade Općine, izbačen  s posla…, što je javno iznosio odmah nakon izdavanje knjige.

Iste godine, nakon izdavanja knjige prijetnje su se  brzo  počele realizirati.Te i naredne godine od čelnika Općine  dobiva dvije  zaredom  negativne ocjene, a time i otkaz s posla.Samo na taj način , nadležni u Općini Hadžići ,mogli su realizovati sramne prijetnje. Da će, ako knjigu izda biti izbačen s posla.

Za te dvije godine, kada nakon izdavanja knjige dobiva  otkaz s posla, Balić ni minut nije zakasnio na posao, nije imao odbijanje od paće, niti bilo koje druge sankcije .

Toptužbe nisu podneseneU Donjim Hadžićima ubijeno 68 mještana :Palili kuće i žive ljude