Dodika ne mogu zaustaviti političke elite iz Sarajeva sve dok su im budžeti važniji od države
Piše: Ernad Metaj
U aktivnostima koje vode rušenju BiH predsjednik SNSD-a Milorad Dodik se ne zaustavlja. Aktivan na terenu, konstantno prisutan u medijima i van BiH on zacrtanu agendu provodi korak po korak. Zaustaviti ga može Tužilaštvo BiH, ali je ta mogućnost bar za sada samo teoretska. Mogu to SAD i EU, samo je i to na dugom štapu. Zbog toga su se nad BiH nadvili tamni oblaci za čije razbijanje bar za sada među domaćim političkim snagama lojalnim ideji suverene i jedinstvene BiH čini se nema ideje, a bogami ni snage.
Ohrabrujuće je izgledalo SDP-ovo okupljanje političkih partnera oko ideje da se ne pregovara o izmjenama Izbornog zakona BiH i ustavnim reformama dok postoji prijetnja raspadu BiH. Problem je što se time ne završava borba protiv secesionizma. To je trebala biti polazna tačka za razradu daljih aktivnosti kojima bi se neutralisala politika Milorada Dodika, ali i Dragana Čovića koji opstaje isključivo na ustupcima iz SNSD-a.
Bitka za BiH se ne može dobiti patriotskim izjavama po društvenim mrežama na što je u posljednje vrijeme svedena politika koja bi trebala biti pandan secesionizmu Milorada Dodika. Pri tome se (ne)razumno potcjenjuje Dodikova ozbiljnost i snaga, vjerujući da će ga prepasti priča o spremnosti da se domovina puškom brani.
Ne želeći sporiti da je ta spremnost važna, ali trenutno takve izjave su ustvari ono što Dodik stalno priželjkuje. Jednostavno njegov opstanak isključivo ovisi od daljnje radikalizacije odnosa u BiH. Međutim ne treba zanemariti ni činjenicu da društveni i politički haos odgovara i većini onih koji su navikli da se hrane iz budžeta, posebno strukturama koje su u vlasti.
S druge strane bitke za budžete čine se važnijim za opoziciju od borbe za državu. Zato postoji realna opasnost da predizborna kampanja u F BiH bude pogubna za opstanak države. Za Dodika je priča o nezavisnosti RS-a i rušenje državnih institucija ujedno i predizborna priča. Pandan joj ne može biti isključivo bitka za prevlast u Sarajevu i u federalnim institucijama. Ne može ni liječenje sujete stranačkih lidera zbog ličnih animoziteta koje međusobno negativno etiketiranje pretpostavlja smislenom i odlučnom zajedničkom odgovoru na secesionističku politiku. Na to je upozorio potpredsjednik SDP-a Denis Bećirović u svojoj novogodišnjoj čestitki.
– Na početku 2022. godine javno pozivam predsjednike pozicionih i opozicionih stranaka da pregovore o važnim državnim pitanjima ne vode bez aktuelnog predsjedavajućeg Predsjedništva BiH Željka Komšića, čovjeka koji je na posljednjim općim izborima dobio najveće povjerenje građanki i građana naše države. Našoj domovini u ovim teškim momentima trebaju nepokolebljivi borci a ne „politički beskičmenjaci“. Svi zajedno moramo biti maksimalno oprezni, dobro organizirani, kvalitetno osposobljeni i aktivni kao nikada do sada. Ne smije nas iznenaditi nijedan scenario u 2022. godini jer i 1% političkih ekstremista raspoređenih na važnim funkcijama može odvesti 99% stanovništvo u kolektivnu nesreću, između ostalog poručio je Bećirović.
Bitka za BiH se ne dobija u Sarajevu. Za očuvanje BiH nije dovoljna samo želja Bošnjaka, zato je nerazumno i očekivanje da sam potpredsjednik SDP-a Vojin Mijatović može iznijeti bitku u Banjaluci. Da ne bi bili pogrešno shvaćeni pri tome mislimo isključivo na pokušaj da se poveća broj srpskih glasova koji su za BiH.
Najveći dio politike iz Sarajeva je davno odustao od RS-a. Potvrda toga je i SDP-ov prigovor Vladi Fadila Novačića da je planiranjem budžeta opet izdala povratnike, ali i prevarila lidera SDA Bakira Izetbegovića čime se dijelom tupi i oštrica Pokreta za domovinu. Upravo taj pokret danas predstavlja jedinu ozbiljnu snagu koja može biti odgovor na ludilo vlasti u RS-u. Taj pokret nas podsjeća da se izgubilo 25 godina u borbi za državu kroz zloupotrebu sredstava koja su trebala osigurati održivi povratak.
Taj pokret je opomena i građanskim strankama da su 25 godina gradile lažnu sliku multietničnosti svodeći svoj vlastiti opstanak na kupljenje mrvica koje je SDA ostavljala iza sebe. Treba biti hrabar i pošten pa priznati da se multietničnost ne može svesti na izbalansiranu rukovodnu stranačku strukturu koja nije bila u stanju raširiti ideju na prostor cijele BiH. Ovako se dozvolilo da priča o građanskoj BiH bude zloupotrebljena kao želja Bošnjaka za unitarnom državom u kojoj bi kao većina nametali svoju volju ostalim narodima, u čemu im pomažu „podobni“ Srbi i Hrvati.
Bez podrške međunarodne zajednice bitka za spas BiH mogla bi se svesti na oružane incidente, pa možda i novi sukob. Zato je od velike važnosti pojačati vanjskopolitičke aktivnosti kako bi se prvo sačuvao interes prijatelja BiH, ali i uvjerili oni koji se kolebaju kada je u pitanju sudbina ovih prostora. Trenutno čini se da su predizborne bitke u F BiH oduzele zamah koji je bio pokrenut u pravcu stalnih kontakata sa evropskim i američkim zvaničnicima od čije volje može ovisiti i sudbina BiH. Finansijska podrška lobiranju, ali i političkoj borbi u RS-u nije ništa manje važna od borbe za porodilje u Sarajevu, a sada i ostatku F BiH. Bez RS-a biće to uzaludna politika slijepih da shvate kako će završiti u getu, ili im je svejedno jer i tamo računaju na svoj dio tala u budžetu.
Facebook 11
Twitter 15
YouTube