KOLUMNA SA JUGA Izetbegovićevo pljuckanje i odlaženje

Bezbroj je brana koje je SDA ostavila i postavila po kantonu i u Mostaru koji se već desetljećima uzgaja kao stranački kusur i poligon na nabrijavanje glasača u ostatku zemlje

Autor: Berislav Jurič

‘‘Ovi moraju otići”, poručio je kao u jeku najveće izborne kampanje čelnik SDA, Bakir Izetbegović, iz Mostara.

Zagalamio je to ostarjeli Izetbegović mlađi iz grada u kojem je njegova stranka u vlasti i kantona u kojem njegova stranka nije ni silazila s vladarskog trona iz kojih se pak poručuje kako su svi drugi podstanari iza kojih se, eto, mora pospremati i čistiti.

Dok Izetbegović, u potrebi za neprijateljem jer se njegova politika ne može pouzdati ni u kakav drugi narativ osim u onaj o neprijateljima, predajama i prodajama i izmišljanjem prošlosti i budućnosti, u gradu i u kantonu u kojem vlada s mrskim partnerom, nižu se doticanja dna. S potpisom njegove stranke i supotpisima neprijatelja kojima plaši isprepadane glasače.

Resori

Školstvo je u SDA rukama i protekla školska godina protekla je u štrajkovima na koja se odgovaralo sudovima a ne rješavanjem problema koji učitelje i nastavnike čine nezadovoljnijim i nervoznijim nego inače a djecu tupljima i nezainteresiranijima za udžbenike prepune pogrešnih podataka.

Uz to, drži SDA u kantonu uz Neretvu resore građenja i prostornog uređenja, pravde te financija i nisu se ni ti resori proslavili u svojem radu.

Dok Izetbegović tvrdi da je SDA brana koju neki žele ukloniti, nema brane kad prostornim uređenjem vladaju koncesije koje završavaju na sudovima i koje građanima vise nad glavama. I s kojima se trguje s koalicijskim partnerom. Nema odgovornosti za nelegalna usta koja žele ruke nad kamenolomima koje guraju stranci potrebni partneri. I nema galame kad omiljeni stranački graditelj sruši pola brda u omiljenu Neretvu koja se omiljeno zagađuje gledanjem kroz prste omiljenim čamcima pod omiljenim mostom oko kojeg su omiljeni poslovni prostori.

Nema ni brige za zdravlje jer stranka drži i zavod koji umjesto da vodi brigu o zdravstvenom stanju u kantonu zapošljava susjede i prijatelje i završava na sudu zbog nepotizma.

Ništa nije bolje ni s pravdom koja nikako da odgovori na izlizanu priču o koncesiji nad neumskim parkingom od koje koriti opet imaju mrski partneri i oko čega se valja vraćaju kusuri na nekim drugim političkim poslovima. Šuti stranka kad se otkrije da su im kantonalni partneri nekim čudom dali novac mediju koji je dio strategije u kampanji povratka stranke na tron. Zato su im puna usta nekih drugih medija i nekih drugih plaćanja u tupavim obraćanjima javnosti koja zna kako svi koji se dohvate kakve blagajne misle na sebe.

Konjic i Jablanica

Nije nikakva brana postavljena u konjičkog bolnici u kojoj je kadar stranke koja tvrdi da svi moraju otići osim njih i nema glasa ljudi bliski stranci o tome da je netko kriv za smrt djeteta. Šutio stranka koja bi kao liječila društvo nad bolesnom ustanovom koja očito postoji da se napoje gladni stranački kadrovi. Nema brane ni nad Donjom Jablanicom nad kojom je kamenolom kojeg je stranka svojevremenom proglasila općim interesom. Nema ni Jablanice u medijima osim kad postane mjesto s kojeg će se krenuti u inat-molitvu koje stranka nije osudila nego vidjela kao priliku za još jedno regrutiranje glasača-spavača.

Nema brane ni u Stocu kad se u prostornom planu trgovalo haremom za koncesije za obnovljive izvore energije pa se energija utrošila u zidanja stranačkih poena i novih zidova među ljudima pred izbore u kojima onda stranka pokaže mišiće iznoseći glasačke kutije.

Brana je jedino u financijama koje se blokiraju tamo gdje treba izazvati krizu pa se onda busati u prsa kako neki tamo ne znaju riješiti ništa a SDA zna riješiti sve.

Trebali bi, smatra Izetbegović, svi otići osim onih koji u Mostaru nemaju nikakve brane da vozila i strojeve javnog komunalnog poduzeća koriste za zidanje privatnih vikendica čak i izvan granica grada. Nema ni galame kad direktori Komunalnog i Deponije, a stavila ih je stranka, ne mogu iznaći rješenje za smeće nego šute i ne dolaze pred vijećnike. A i vijećnici SDA su jedva došli na sjednicu o smeću u strahu da netko ne kaže da njihovi ljudi nešto ne rade i u pokušaju da za loše u vladavini gradom nisu odgovorni oni nego samo partner.

Provoditi zakone

Vlada SDA i gradom, i u vijećnici i na ulicama, pa se nitko iz stranke nije usudio reći da nije u redu da se snaga države ruši fetvom i da se radi mimo zakona države u koju se kunu i jer su i sami u predizbornim galamama govorili kako u Mostaru treba više ”cijeniti državu BiH i provoditi njezine zakone”. Pa šute i inspektori koji su u stranci ili bliski stranci a koji bi trebali reći da se ne smije zanemarivati zakon ove države koja stranci ne izlazi iz zapjenjenih usta.

Šuti i mostarski turizam o tome kako ne zna koliko ima turista i o tome kako propada svaki iskorak u turizmu kao i o tome da Mostar hoda UNESCO-u po živcima s kaosom u Starom gradu u kojem vlada fetva. A i turizam je pod blagoslovom stranke koja bi da svi odu.

Pod blagoslovom stranke bio je i kazališni repertoar pa se prešlo preko toga da je stranka zabranila predstavu u Pozorištu u Mostaru jer joj se nije svidio tekst.

Bezbroj je brana koje je SDA ostavila i postavila po kantonu i u Mostaru koji se već desetljećima uzgaja kao stranački kusur i poligon na nabrijavanje glasača u ostatku zemlje.

Pljuckanje patriotizmom

Dok mladi odlaze, starac Izetbegović, koji kaže da ima damara za Predsjedništvo, govori tko treba otići da bi došli oni i radili sve isto što su radili do sada.

A to isto je trgovina, blagoslovljena od partnera u vlasti koje nema tko otjerati. A trgovina traje sve onda dok ne porastu apetiti. Onda kreće pljuckanje patriotizmom po narodu koji gleda kako oni što sad jesu u kantonu i u gradu imaju sve više, a narod isto ili manje.

Stoga je Izetbegovićeva priča o odlasku neprijatelja a povratku SDA postavljanje brane pred nadu da će doći do nekih promjena nabolje.

I da – da se ne bi zagalamilo o jednostranom gađenju na licemjerje stranke koja misli da svi imamo amneziju, i neprijatelji SDA i njihovi partneri imaju svoje brane i ne vidi se da u ovakvoj tvorevini postoje oni koji bi pustili da život ovdje teče i da možeš ploviti rijekom a da nisi u stranci i da nisi podstanar.

Raport.ba

Bakir IzetbegovićBerislav Juričkolumna sa jugaTop