STAVKA PO STAVKA Nešto smrdi u priči o istrazi EPPO-a u Autocestama FBiH. Nekoliko je nelogičnosti

Evropski istražitelji otvorili su predmet protiv nekoliko službenika Autocesta FBiH, potvrđeno je za Raport.

Navodno su na kućne adrese direktora Denisa Lasića, izvršnog direktora Asmira Dževlana i savjetnika Erdala Trhulja stigle obavijesti iz kancelarije EPPO-a u Veneciji, kojima se otvara predmet vezan za tender za dionicu Ozimice–Poprikuše.

A, predmet istrage je tender koji je bio raspisan za dionicu Ozimice-Poprikuše.

Ukratko, optužba je sljedeća:

Uprava Autocesta FBiH  natjerala je italijansku kompaniju Technital S.P.A da spusti svoju ponudu za nadzor radova na dionici Ozimice – Poprikuša, a razliku novca su navodno uzeli sebi.

Na prvi pogled, vijest zvuči senzacionalno. Međutim, kada se analizira pravni okvir, tok tendera i činjenice o finansiranju projekta, ispostavlja se da je cijela priča puna kontradikcija, proceduralnih propusta i faktičkih nelogičnosti.

Krenimo od Evropskog javnog tužioca (EPPO). On ima nadležnost isključivo na teritoriji država članica Evropske unije.

Bosna i Hercegovina nije članica EU, niti potpisnica Uredbe (EU) 2017/1939 kojom je EPPO osnovan.

Postoji tek Memorandum o razumijevanju između EPPO-a i Ministarstva pravde BiH, potpisan 2023. godine, koji omogućava razmjenu informacija i saradnju isključivo putem domaćih pravosudnih institucija.

EPPO se, dakle, ne može direktno obraćati građanima BiH, niti voditi istrage na teritoriji naše zemlje bez uključivanja Tužilaštva BiH.

Ako su, kako se tvrdi, članovi Uprave Autocesta FBiH zaista dobili pozive direktno od EPPO-a na svoje kućne adrese, to bi predstavljalo kršenje Memoranduma i direktno zadiranje u suverenitet BiH.

Nema para, nema djela

Drugo što je čudno jeste da u trenutku navodno korupcije (oktobar 2023. godine) sredstava Evropske investicijske banke za dionicu Ozimice – Poprikuše nisu bila ni aktivna.

Naime, tek na prošloj sjednici Vijeća ministara, koja je održana 1. oktobra, utvrđen je prijedlog Sporazuma o prihvatanju grant sredstava EIB-a upravo za spornu dionicu.

“Vijeće ministara BiH utvrdilo je Prijedlog sporazuma o grantu između Bosne i Hercegovine i Europske investicijske banke – Koridor Vc Medakovo – Poprikuše, Poddionica Ozimice – Poprikuše / WB-IG08-BIH-TRA-04, broj operacije: (SERAPIS N°): 2019-0751.

Riječ je o WBIF grantu, odnosno  doprinosu Evropske unije u iznosu 136.684.000 eura s alokacijom na Federaciju BiH, koji će implementirati Evropska investicijska banka. Ovim projektom već izgrađene ili dionice u izgradnji bit će međusobno povezane, što će rezultirati funkcionalnijom povezanosti autocesta sjevernog dijela Koridora Vc, odnosno skraćivanja putovanja između gradova Zenica i Doboj”, navodi se u saopćenju Vijeća ministara BiH.

Bez aktiviranih sredstava iz budžeta EU, EPPO uopće nema predmet, jer njegova nadležnost postoji samo u slučajevima kada se radi o zaštiti finansijskih interesa Evropske unije.  U ovom slučaju, sredstva nisu ni doznačena niti potrošena, pa je i sama ideja o ‘zloupotrebi evropskog novca’ pravno nelogična.

Nelogičnostima tu nije kraj. Cijeli slučaj navodno je krenuo od prijave domaće kompanije Trasa d.o.o.  koja je – kako sami navode – vršila pripreme ponude za italijansku firmu Technital S.P.A. koja je htjela raditi nadzor radova.

I tu dolazimo do novog problema.

Firma Trasa, zakonski nije mogla uopće vršiti pripremu ponude za italijansku firmu jer su oni projektovali spornu trasu autoputa, pa im je onda po pravilima EIB-a i Zakonu o javnim nabavkama BIH zabranjeno da učestvuju u kreiranju ponuda za nadzor radova na tom istom projektu.

Razlog je jednostavan – Trasa zna sve slabosti i mane projekta i može odavati povlaštene informacije nadzoru koji to može iskoristiti da sastavi prihvatljiviju ponudu. Ukoliko je Trasa pomagala italijanima – možda su vršili odavanje službene tajne.

Dakle, Trasa nije žrtva nego potencijalni učesnik u nepravilnostima koje su dovele do poništenja tendera.

Čemu smanjivanje ponude?

Sljedeća nelogičnost jeste da je italijanska kompanija navodno ‘natjerana’ da spusti ponudu. Navodno je njihova stvarna ponuda iznosila 4.646.129 eura, a smanjenja (izmjenjena) je bila 4.063.756. Razliku su navodno trebala otiću u privatne džepove.

Pitanje je – zašto bi se smanjivala ponuda? U privrednom kriminalu logika je do sada bila da se ponuda ‘pumpa’ odnosno uvećava – kako bi izvođač radova zadovoljio svoje potrebe, a razliku novca bi vraćao kao mito.

Snižavanje cijene znači smanjenje dobiti za ponuđača i potpuno je ekonomski nelogično kao mehanizam korupcije.

Sljedeći detalj koji unosi sumnju u cijelu priču jeste što do realizacije ovog projekta nikad nije ni došlo, jer je cijeli tender poništen zbog utvrđenih neregularnosti.

“Postupak je zbog kompromitovanosti i eventualne manipulacije ponudama (o čemu je podnesena krivična prijava 04.07.2024. godine protiv TRASA d.o.o. i N.N lica od strane JP Autoceste F BiH), poništen 23.08.2024. godine Odlukom uprave JP Autoceste FBiH bez dodjele Ugovora, i objavljeno poništenje tendera u službenim novinama EU 02.09.2024. godine”, navodi se u reakciji Autocesta FBiH.

Dakle, upravo su Autoceste FBiH, a ne bilo koji vanjski subjekt, podnijele krivičnu prijavu Tužilaštvu HNK, i to protiv firme Trasa i NN lica zbog sumnje na manipulaciju ponudama. Ako je vrh Autocesta bio uključen u neku vrstu korupcije – zašto bi baš to prijavljivali?

Raport.ba

Autoceste FBiHEPPOTop