BIRAMO SPORTSKOG RADNIKA – MIRSAD TELAREVIĆ

Sa fudbalskom loptom počeo se družiti od sedme godine. 1968. godine bio je  član junirske ekipe Radnika, a  dvije godine  kasnije prelazi u prvi tim. Upravo sedamdesete godine  bile su najuspješnije u hadžićkom sportu kada je fudbal u pitanju. Te godine Radnik ulazi u Drugu ligu Jug bivše Jugoslavije. Igra sa Titogradom, Bokeljom, Goškom iz Dubrovnika i drugim velikanima.

-U sezoni 1970/71 Radnik igra čuvenu utakmicu protiv Saobraćajca iz Sarajeva. Koliko je  rukovodstvo Općina tada pridavalo značaja ovoj utakmici govori podatak da smo sedam dana bili u karantinu u Jokaničevoj vili uBlažuju. Čitavi Hadžići živjeli su za tu utakmicu, za taj dan.Pobjeda  vodi jednu od ovih ekipa u veći rang takmičenja. Stadion pun. Čini mi se ni šibica više  nije mogla  stati. Kao da su čitavi Hadžići došli na ovaj meč. I staro imlado. Nane i dede.

Sa sobom ponijeli i male stolice. Oko stadiona bile su topole. Oni koji nisu mogli ući, popeli se i sa  njih  gledali utakmicu. Bili su načičkani, i stah nas je bilo da neko ne padne. Znam da su  djeca trgali roletne sa prozora, od drveta pravili zastave.To se riječima ne može opisati. To je neponovljivo. Stadion se tresao Radnik, Radnik…

Kada pričam o tome i sada me neka jeza hvata, a sve kao da je jučer bilo. Kad smo poveli prolom, a kada se utakmicu završila bilo je pravo narodno veselje. To se danas  ne može ponoviti.Pobjedili smo sa 2:0. Radnik je  imao strašnu generaciju. Bećirević, Hauzer, Samoković, Turković, Fejzić, Sadiković, Samardžić, Kulenović… Kakav je to bio tim. Tada nije mogao igrati Marko Pejić, pošto je prije toga upao u kreč. Bio je odličan stoper..  Bila je to strašna generacija, koja se jednom rađa.  Zeka, Zijo i Bita otišli  su  u klubove prve lige. I Dupovac, koga smo zvali Ćuza, prešao je u Sarajevo.

U čemu je bila tajna uspjeha ?

-Samo u radu. Tada je u Hadžićima postojala općinska liga u malom fudbalu, a na stadinu Radnika od aprila do kasne jeseni igrali se turniri. Tu su se rađali talenti. Da ste vidjeli kada  se igra utakmice opštinske lige.Čitava sela dođe na utakmicu, navija za svoje Grive, Žune, Binje…. Tada su sport vodili stručni ljudi, iz te oblasti. Danas je, nažalost, drukčije.

Mirsad Telarević svoju fudbalsku karijeru završava 1978. godine. Ali i dalje ostaje  u sportu. Bez njega ne može.

-To ostane u srcu. Nešto te vuče. A sve se radi amaterski, bez pare dinara. Čak šta više trošili smo svoj novac.

U više navrata Telarević je bio član upravnog odbora i podpredsjednik FK Radnik.U ratu jedan od pokretača da se obnovi rad kluba.

-Bilo je tu više zaljubljenika fudbala, uglavnom bivših igrača Radnika. Radili smo srcem. I tu postgli veliki uspjeh. Nakon reintegracije Radnik ulazi u prvu ligu. Sjećam se radnih akcija na uređenju stadiona. Trebalo je sve to obnoviti, početi od nule.

U periodu od 2006 do 2010. godine Telarević je bio komesar Druge lige Jug, a ujedno i disciplinski sudija. Kao vijećnik u općinskom vijeću Hadžići zalagao se za veći razvoj sporta. Njegova  je ideja da se u svim mjesnim zajednicama sagrade sportska igrališta.

-I sada kažem da je to  najisplativija investicija. Koliko samo košta liječenje jednog narkomana. A u Hadžićima omladina danas, htjeli priznati ili ne, nema gdje izaći. Prije rata imali smo kino salu, društvene domove, zabave, sportska takmičenja tokom cijele godine.

Mirsad Telarević aktivan je društveno-politički radnik. Vrijedan,    ljudi ga vole i cijene,pošten, iskren, otvoren,  čovjek koji vam u svakom momentu hoće pomoći, otac troje djece kod koga nema radnog vremena.  Kćerka je magistar tjelesnog odgoja, druga  uspješan student žurnalistike, sin uči za mašinskog tehničara . Od njegove plate svi  žive.Dosta pažnje posvećuje zaštiti boraca, ostvarivanju njihovih prava. Sada je predsjednik  JOB-a  Hadžići. Dobitnik je velikog broja nagrada i prznanja. Recimo samo da je dobio i najveće općinsko praznanje Šestomartovsku plaketu, Zlatku plaketu JOB-a i druga  velika odličja.

Predlažemo da se u rubrici biramo sportskog radnika Mirasad Telarević kandiduje za istaknutu sportsku ličnost, jer je  svojim dosadašnjim radom taj epitet zaslužio.

Sa  Dadom u sobi

Telarević se prisjeća kako je prilikom karantima u Blažuju bio u sobi sa  Vladimirom Petkovićem, trenerom Lacija, koji je tada bio dijete, i kojeg su svi zvali Dado.

-Neznam zašto, njegov otac Ivica Petković, koji nas je tada trenirao, rekao mi je da bude samnom u sobi.Inače, sa ocem je išao na sve naše utakmice, dolazio na trenige. Već tada  se vidjelo  da je veliki zaljubljenik u fudbal, a drago mi je da je tako uspješan trener.

promoTop