MANDAL NA VRATIMA Trojka na strijeljanju: Puca li Bakir iz prazne puške?

Zanimljivo, SDA i dalje vjeruje da su joj sultanija i sin najveći izborni aduti, iako posljednji opći izbori svjedoče da su im Seka i Bakir u paru zapravo najteži teg na nogama i crvena krpa za mobilizaciju glasača Trojke

Autor: Fadil Mandal

Doista je fascinantno s kojim žarom i s kojom samouvjerenošću politički djedica Bakir Izetbegović u Mostaru, povodom 35. godišnjice osnivanja SDA, tvrdi da njegova stranka neće imati ozbiljnu konkurenciju na općim izborima u oktobru naredne godine.

Da li je za toliko priželjkivani veliki povratak dovoljno uzvikivati jeftine političke parole i na svakom koraku i u svakoj prilici, većinom bez argumenata, blatiti političke konkurente, kako to čine ne samo Bakir i njegova supruga Sebija osobno, nego i njihove vjerne vodonoše i telali poput Aide Obuće, Faruka Kapidžića, Muamera Zukića ili Jasmine Biščević Tokić?

Politički vic

Kako će, na primjer, problem posvemašnje korupcije riješiti oni koji su patentirali sistemsku korupciju i 30 godina je provodili? Treba li lisici dati da opet čuva kokošinjac, a sve pod maskom navodne brige za narod i državu?

Mogu li nepotizam i klijentelizam iskorijeniti oni koji su tu otrovnu biljku bh. društva posadili i decenijama je uzgajali?

Uostalom, kada Izetbegović mladi danas priča o investicijama i ekonomskom razvoju to više liči na politički vic. Jedini poznati javni susret lidera SDA sa tom vrstom posla bili su redoviti obilasci gradilišta i objekata velikih tržnih centara koji su u vrijeme njegove neprikosnovene vladavine u Sarajevu nikli na mjestu bivše robne kuće Sarajka i Magrosa na Marijin dvoru.

Zlobnici tvrde da je u njegovom, skoro dječačkom ushićenju prilikom vožnje tek ugrađenim pokretnim stepenicama po bivšem BBI Centru i SCC-u, bilo nešto puno materijalnije, više i skuplje od obične “brige” jednog političara na vlasti za novac i investicije “anonimnih” prijatelja iz arapskog svijeta i Turske.

Sultanija i sin

SDA jeste jaka na riječima i, zasada, uspješno pliva na talasu obmana i podvala koje je sama kreirala u javnom prostoru, raspirujući stare strahove i predrasude, igrajući na nacionalni i vjerski sentiment Bošnjaka.

Pritom, općom galamom SDA prikriva i pukotine u vlastitim redovima, o čemu zorno svjedoči discipliniranje mladih vukova poput Harisa Zahiragića i započeta sječa kadrova nelojalnih stvarnoj gospodarici SDA u Sarajevu, Sebiji Izetbegović. A sve su prilike da će upravo ona krojiti stranačke liste i u najbogatijem kantonu i izvan njega.

Zanimljivo, SDA i dalje vjeruje da su joj sultanija i sin najveći izborni aduti, iako posljednji opći izbori svjedoče da su im Seka i Bakir u paru zapravo najteži teg na nogama i crvena krpa za mobilizaciju glasača Trojke.

Većina analitičara se slaže da je jedna od krupnijih grešaka Trojke to što na hajku SDA nema adekvatan medijski odgovor i što pomalo naivno vjeruje da su razlike između dva politička koncepta i tabora očigledne – posebno što se na nekim mjestima u kadrovskoj politici Trojke te razlike u odnosu na SDA baš i ne vide.

Lokalni izbori u Sarajevu dali su dobar presjek raspoloženja birača na pola mandata nove vlasti. SDA nije dobila nijednu načelničku poziciju u centralnim gradskim općinama i Ilidži, a samo je u Novom Sarajevu njihova stranačka lista bila prva, ali sa tek stotinjak glasova više od SDP-a.

Posljedično, SDA i njeni sateliti nisu dobili ni mjesto gradonačelnika Sarajeva, a upravo je glavni grad pozornica najžešćih napada SDA i njenih stranackih i medijskih botova na Trojku, njene funkcionere, načelnike i ministre.

Nikšićeva uloga

Izetbegović kaže da su za odlazak SDA u opoziciju krivi stranci i Trojka, te da je SDA bila “brana silama koje ne vole BiH”.

Čemu je, stvarno, SDA bila brana? Pametnim i sposobnim, patriotama i stručnjacima koji nisu imali njenu člansku kartu? HDZ-u i SNSD-u, koji su u višedecenijskom partnerstvu sa SDA samo politički ojačali i učvrstili etnonacionalne podjele?

O kojem ekonomskom uspjehu govore čovjek i stranka čija je politika otjerala mlade i školovane ljude iz ove zemlje. Korijen svih ratnih i poratnih egzistencijalnih nedaća ovdašnjeg naroda je pljačkaška privatizacija koju je temeljito provela SDA i pritom izdašno napunila duboke džepove svojih tajkuna i miljenika.

Uništili su penzioni fond i penzionere nakaradnim zakonom, SDP-ov premijer Nermin Nikšić i resorni ministar Adnan Delić to danas sistemski popravljaju i mijenjaju. Srozali su namjensku industriju, aktuelna Vlada Federacije BiH je diže i uspješno razvija i širi. Novalićeva Vlada napravila je od radnika robove, Nikšićeva Vlada im vraća dostojanstvo, podiže minimalnu platu i najavljuje novi zakon o radu kojim će se zaštititi radnik i njegova prava.

U vrijeme SDA Dodik je bio partner i njihove stranke su odlično funkcionirale po principu spojenih posuda. Jedni drugima su dizali rejting u narodu lažnim i fingiranim svađama, a iza kulisa su se talili na tenderima i združenim snagama krčmili budžete preko namještenih javnih nabavki i poslova.

Za nepune tri godine vlasti u kojoj je važan kotač Trojka, taj lanac je presječen, Dodik je suđen i presuđen, silom zakona oduzet mu je mandat predsjednika RS. Završio je u sivoj političkoj zoni sa vrlo neizvjesnom sudbinom. Ne može ući u pola država EU, bliža mu je ruska tajga od evropskog asfalta. Svakim novim danom i reakcijom sve više podsjeća na običnog Trampovog klovna i karikaturu nego na ozbiljnog političara koji ima kakvu – takvu perspektivu

Psi čuvari

Uz to, u javnosti se premalo potencira činjenica da je pravosuđe u međuvremenu dobrim dijelom oslobođeno od smrtonosnog pritiska i zagrljaja SDA – SNSD hobotnice, te da su nekadašnji predsjednik državnog Suda Ranko Debevec i direktor OSA-e Osman Mehmedagić Osmica optuženi i u fazi su procesuiranja pred Sudom BiH. Njih dvojica bili su udarna igla i psi čuvari okoštale strukture tridesetogodišnje korumpirane i kriminalne vlasti.

Upućeni krugovi vjeruju, pak, da je i napadno forsiranje teorije o neminovnom povratku SDA na vlast povezano sa strahom visokih funkcionera ove stranke i njihovih finansijera od federalnog POSKOK-a i tamošnjih tužilaca i sudija, koje se na taj način unaprijed pokušava demotivirati, opomenuti i zastrašiti.

I zato, kada Bakir poručuje Trojci da “oni moraju otići”, mnogi obični ljudi u ovoj zemlji, koji imaju pravo i razloge da budu i razočarani nekim potezima i politikama nove vlasti, zbog svoje i budućnosti svoje djece sa zebnjom gledaju na mogućnost da se oni – SDA – vrate.

Jer, nema sumnje – SDA i Bakir Izetbegović su dokazani grobari Bosne i Bošnjaka. Ko u to još uvijek ne vjeruje neka se samo okrene unazad i prisjeti decenija beznađa, laži i silnih prevara koje su dominantno oblikovali politički i ekonomski termiti stranke “muslimanskog povijesnog kruga”.

Raport.ba

Puca li Bakir iz prazne puške?Top