Fijasko Dževada Mahmutovića – pravna amaterska greška ili politički spin?

Profesor ustavnog prava Milan Blagojević, čovjek koji je već jednom tačno predvidio odluku Ustavnog suda BiH o prvoj vladi Save Minića, ponovo je bio u pravu. Jučerašnja odluka Ustavnog suda BiH da se proglasi nenadležnim za ocjenu ustavnosti druge vlade Republike Srpske nije samo tehnička formalnost – ona je pravni nokaut za priču koju je mjesecima javnosti servirao Dževad Mahmutović, bošnjački delegat SDA u Klubu Bošnjaka Vijeća naroda RS.Mahmutović je, naime, javnosti uporno predstavljao svoj stav o zahtjevu za zaštitu vitalnog nacionalnog interesa kao “jedini stručan i ispravan”.

Tvrdio je da je suzdržavanje od glasanja bila mudra i jedina moguća opcija. No, Blagojevićeva analiza, potvrđena jučerašnjom odlukom najvišeg suda u državi, pokazuje da je ta priča bila duboko promašena – pravno neutemeljena i politički kontraproduktivna.Šta je Mahmutović mogao, a nije uradio?

Kao delegat u Vijeću naroda RS, Mahmutović je imao konkretan, jasan i zakonom predviđen mehanizam: mogao je, zajedno sa ostalim bošnjačkim delegatima, glasati za vitalni nacionalni interes. Time bi se automatski pokrenuo postupak pred Ustavnim sudom RS – jedinim sudom koji je po Ustavu nadležan da ocjenjuje ustavnost odluka unutar entiteta. Upravo to je, na određeni način, “nacrtano” i u jučerašnjoj odluci Ustavnog suda BiH. Sud je jasno poručio: mi ovdje nemamo šta da radimo.Umjesto toga, Mahmutović je insistirao na tome da Ustavni sud BiH rješava pitanje koje Ustav BiH uopšte ne reguliše. Ustav BiH, naime, daje entitetima široku ustavnu autonomiju u uređenju svoje unutrašnje organizacije vlasti – što je potpuno u skladu sa praksom brojnih federalnih država (Argentina, Švajcarska). BiH nije Austrija, Belgija ili Indija gdje federalni ustav detaljno propisuje kako se formiraju vlade federalnih jedinica. Zato Ustavni sud BiH nije mogao, a nije ni smio, da ulazi u meritum – i to je jedina ustavna odluka koju je mogao donijeti.Posljedica: pravni fijasko i politički autogolRezultat je jasan: Mahmutovićeva strategija je doživjela potpuni fijasko. Umjesto da aktivira mehanizam koji je stajao na raspolaganju i da tako dovede pitanje neustavnosti vlade Save Minića (koja je, podsjećamo, formirana uz pomoć Ane Trišić-Babić kao v.d. predsjednika RS, što je po Ustavu RS sporno) pred nadležni sud, on je poveo bošnjačke predstavnike u slijepu ulicu. Ustavni sud RS već mjesecima sjedi na inicijativi potpredsjednika Ćamila Durakovića i ne odlučuje o neustavnosti izbora Trišić-Babićeve – to je, međutim, problem koji se rješava u Banjaluci, a ne u Sarajevu. Mahmutović je, umjesto da igra na terenu gdje se utakmica može dobiti, tražio sud koji nije ni imao pravo da sudi. Time nije samo izgubio pravnu bitku – pomogao je da se cijela stvar pretvori u politički spin koji je juče dobio javni pečat neuspjeha.Blagojević je u pravu: tražiti od Ustavnog suda BiH da odlučuje o nečemu što Ustav BiH ne reguliše nije stručno – to je amaterski pristup koji je doveo do predvidivog poraza.

Dževad Mahmutović je imao oružje u rukama, ali ga nije upotrijebio. Umjesto toga, uporno je gurao priču koja je juče doživjela potpuni kolaps pred najvišim sudom države.Ako je cilj bio zaštita vitalnog nacionalnog interesa Bošnjaka u RS, onda je Mahmutovićeva taktika bila kontraproduktivna. Ako je cilj bio nešto drugo – političko poziranje i medijski nastup – onda je, nažalost, uspio. Ali po cijenu pravne ozbiljnosti i kredibiliteta.

Vrijeme je da bošnjački predstavnici u RS prestanu sa političkim spinovima i počnu igrati po pravilima koja Ustav stvarno predviđa. Jer, kako je pokazala jučerašnja odluka, sudovi ne praštaju amaterizam – čak i kad je upakovan u stručnu retoriku.

Top