MANDAL NA VRATIMA Spašavanje ‘ljiljana’ Komšića: Plači Željko, plači, penzija te kači

Gdje bi danas bio Željko Komšić bez SDP-a, stranke koja mu je širom otvorila vrata visoke politike

Piše: Fadil Mandal

Živ je Željko Komšić! Živ je naš „ljiljan“, zlatni! Kojeg je, kakvog li paradoksa i igre sudbine, ‘ustaša’ Zdenko Lučić – po broju osobnih glasova osvojenih u Komšićevoj izbornoj jedinici za državni parlament – prešišao usred šeher Sarajeva (i pride Goražda) gotovo 500 glasova!

Da ne navodimo sada koliko hiljada više osobnih glasova od Komšića u utrci za mjesto u Predstavničkom domu Parlamenta BiH imaju Haris Zahiragić (SDA), Saša Magazinović SDP), Elmedin Konaković (NiP), Džemal Smajić (SBiH) ili Sabina Čudić (NS), na primjer.

Crveni karton

U izbornoj noći, mnogi su mediji, vidjevši Komšićevo tužno, podbuhlo i šokirano lice, javili da je on politički umro. Petnaestak dana kasnije, međutim, on se ne skida sa malih ekrana.

Teški izborni gubitnik ponovo diže nemoćnu prijeteću rukicu, bez imalo srama pokazuje na dva prsta obraza, svima dijeli lekcije, mada još nije savladao ni onu koju su mu birači u ‘njegovom’ Sarajevu održali davanjem crvenog kartona, glumata moralnu vertikalu, a na koljenima i spuštenih gaća puzi pred Bakirom Izetbegovićem, roni suze za sudbinom građanske Bosne, a sve je učinio da tu ideju kompromitira i pokopa.

Kaže Željko Komšić da može sa svima, ali nipošto sa SDP-om, strankom koja mu je širom otvorila vrata velike političke scene u BiH. Strankom bez koje bi još trunuo u nekoj prašnjavoj općinskoj kancelariji sa bijelim štitnicima na rukavima i flašom brlje ispod stola.

Dobro mu je odgovorio Vojin Mijatović, zamjenik predsjednika SDP-a – a ko te zvao, majstore?

Naravno, pritom svi znaju da Komšićevo odlučno NE bivšoj stranci i njenom lideru Nerminu Nikšiću, nije poruka ni SDP-u ni Nikšiću, nego isključivo i samo Bakiru Izetbegoviću.

Demokratska fronta i njen predsjednik, naime, galame poput uvrijeđene svekrve koja ‘ćerku kara, snahi prigovara’, a sve u nadi da će njihov povišeni ton prema SDP-u doći do ušiju lidera SDA i opomenuti ga da bi – velike li štete – mogao izgubiti partnerstvo sa DF-om ukoliko i pomisli da razgovara sa SDP-om.

Kraj veslanja

Uglavnom, kukavna je i bijedna pozicija na koju je danas spao Željko Komšić. Taj veliki domoljub koji je na antihrvatskom sentimentu decenijama veslao naivne i glupe Bošnjake i ugodno živio na njihov račun.

Taj nepokolebljivi borac za građansku i cjelovitu BiH koji, kao hrvatski član Predsjedništva BiH, nikad nogom nije službeno kročio u krajeve gdje većinski živi hrvatski narod, a u RS njegova Demokratska fronta jednostavno ne postoji.

Takav Željko Komšić, napokon odbačen i od rezervista SDA, koji su mu do jučer tepali i šućurali kao svom „ljiljanu zlatnom“, sada govori da i pored osobnog i stranačkog izbornog sloma, na pragu penzije, ostaje u politici.

Neće to, zasigurno, biti nekakva posebna korist za politiku, ali za njega osobno to je, očito, jedini prihvatljiv način života.

Raport.ba

Top