LAŽIRAO DIPLOMU Bizarne ‘sitnice’ koje su spasile Osmicu od osuđujuće presude: Sud je napravio opasan i skandalozan presedan koji će ohrabriti mnoge

Zbog toga što u zakonu ne piše eksplicitna rečenica ‘direktor mora sam otići s funkcije ako nema validnu diplomu’ sud se striktno držao forme.

Piše: Semira Degirmendžić

Oslobađajuća presuda Suda Bosne i Hercegovine u predmetu protiv bivšeg generalnog direktora Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) BiH Osmana Mehmedagića Osmice ostavila je veći dio javnosti u nevjerici. 

Prije svega zbog toga što je na suđenju dužem od godinu i po, izveden niz dokaza i svjedoka o njegovim poništenim i lažnim diplomama. 

I laicima je od početka ovog pravosudnog procesa bilo jasno da se u sudnici raspravljalo o čovjeku koji je vodio najmoćniju agenciju u državi bez validne visoke stručne spreme. Pa ipak, optuženi je danas iz Suda BiH išetao kao slobodan čovjek.

Iz obrazloženja Sudskog vijeća koje je iznijela predsjedavajuća, sutkinja Jasmina Ćosić–Dedović, proizilazi da Tužilaštvo BiH nije Osmana Mehmedagića uopće optužilo za posjedovanje lažne diplome ili njeno falsifikovanje, nego je optužnicu baziralo isključivo na krivičnom djelu zloupotrebe položaja ili ovlaštenja, a što prema ocjeni Suda BiH nisu dokazali.

Sada se postavlja pitanje zašto Tužilaštvo BiH nije Mehmedagića optužilo za krivotvorenje isprave, što bi na sudu uz izvedene dokaze bilo vrlo lako dokazati, nego se odlučilo za optužnicu o zloupotrebi državne funkcije. 

Sudeći po obrazloženju sutkinje Ćosić-Dedović, Tužilaštvo BiH je napravilo niz propusta u pokušaju da Mehmedagiću dokaže zloupotrebu položaja i ovlaštenja preko lažne diplome.

Zakonodavac nije predvidio bizaran scenario u kojem direktor ima lažnu diplomu i sam se prijavi

Prvo, Sud BiH tvrdi da je Tužilaštvo BiH trebalo dokazati šta je Mehmedagić po zakonu trebao učiniti kad je saznao da mu je Prosvjetni inspektorat RS u novembru 2019. godine poništio njegovu diplomu Fakulteta za poslovne studije u Banjoj Luci.

U obrazloženju presude Sudsko vijeće čak se pita da li je Mehmedagić znao da mu je ta diploma poništena i kad je to saznao, kao i da Tužilaštvo BiH nije konkretizovalo šta je on trebao uraditi u tom slučaju.

Iz Suda BiH su naveli da Zakon o OSA-i ne propisuje šta osoba na funkciji direktora treba da uradi kada sazna da joj je diploma poništena.

To znači da Sud BiH u ovakvim slučajevima pogleda u zakon i vidi da tamo ne stoji da neko s lažnom ili poništenom diplomom sam to treba prijaviti ili napustiti funkciju. I to je evidentno bila prednost za Mehmedagića.

A, ni za koga ovdje nije logično da naravno da zakonodavac, u ovom slučaju PSBiH kada je pisao Zakon o OSA-i nije računao na ovako bizarne scenarije i na mogućnost da će generalni direktor državne tajne službe imati lažnu diplomu, a još manje da će je, ako mu u međuvremenu bude poništena, sam prijaviti i dobrovoljno napustiti funkciju.

Zbog toga što u zakonu ne piše eksplicitna rečenica ‘direktor mora sam otići s funkcije ako nema validnu diplomu’ sud se striktno držao forme. 

Tužilaštvo BiH se u optužnici površno pozvalo na opće članove zakona koji definišu uslove obrazovanja i odgovornost direktora, ali po ocjeni Suda BiH za osuđujuću presudu je trebalo mnogo više.

Također, Sud BiH odgovornost za ostanak Mehmedagića u fotelji i nakon što mu je jedna diploma poništena, a drugu je, kako je kasnije ustanovljeno u sudskom postupku, nabavio nelegalno, faktički prebacuje na Vijeće ministara BiH za koje navodi da je jedini organ koji ga je mogao smijeniti.

S obzirom na to da Vijeće ministara BiH nije smijenilo Mehmedagića, Sud je zaključio da optuženi nije samovoljno uzurpirao poziciju direktora OSA-e.

Za osuđujuću presudu u krivičnom postupku, Tužilaštvo je moralo dokazati da je Mehmedagić preduzeo neku konkretnu, protivpravnu radnju kojom je aktivno spriječio Vijeće ministara da donese odluku o njegovoj smjeni. 

Kako takvih dokaza u optužnici nije bilo, evidentno je da je Sud ‘oprao ruke i lopticu prebacio’ na teren politike koja je ignorisala činjenice o Mehmedagićevoj diplomi.

Apsurdi oko tajnosti dokumenata i dokaza

Još veći apsurd za javnost predstavlja dio obrazloženja koji se bavi samom diplomom kao dokumentom i famoznim instrukcijama o tajnosti.

Svima je poznato da je diploma javni dokument koji dokazuje nečije obrazovanje, a Mehmedagić je na svoj personalni dosje, kao i drugih uposlenika OSA-e kada se pokrenula priča o njegovoj diplomi, stavio oznaku tajnosti.

Međutim, za Sud BiH ni u tome nema ništa pravno sporno. 

Sudsko vijeće navodi da donošenje instrukcija o rukovanju personalnim dosjeima i označavanje dokumenata povjerljivim spada u redovna, zakonska ovlaštenja koja generalni direktor OSA-e ima s obzirom na funkciju koju obavlja.

Da bi to postalo krivično djelo, Tužilaštvo BiH je moralo van svake razumne sumnje dokazati da je on ta ovlaštenja upotrijebio isključivo sa namjerom da sakrije sopstvenu lažnu diplomu i tako sebi obezbijedi ostanak na funkciji.

Za Sud BiH je bilo dovoljno da je Zajednička komisija PSBiH za nadzor nad radom OSA-e na kraju ipak izvršila uvid u Mehmedagićevu diplomu.

Iz pozicije Suda, ako je nadležno tijelo vidjelo dokumentaciju, onda optužba da je Mehmedagić nešto sakrio pravno pada u vodu, iako se Sud nije u obrazloženju presude ni osvrnuo na to da je taj dokument koji je Mehmedagić donio pred Komisiju bio lažna diploma Američkog univerziteta u Tuzli što je dokazano tokom suđenja.

Sud je zaključio da Tužilaštvo BiH nije dokazalo kako je to oznaka tajnosti koju je Mehmedagić stavio na dokumente spriječila druge nadležne organe i inspekcije da izvrše uvid u njegovu diplomu.

U istom tom tonu, Sudsko vijeće je opravdalo i to što optuženi sporne dokumente, nakon što ih je pokazao Zajedničkoj komisiji, uopće nije vratio u arhivu agencije.

Iako je svakom jasno da je držanje službenih dokumenata van službenih prostorija neprihvatljivo, Sud je naveo da u optužnici nije konkretizovana službena obaveza vraćanja te dokumentacije, niti pravni osnov iz kojeg bi takva obaveza proizilazila.

Pošto Tužilaštvo BiH nije navelo član zakona koji eksplicitno nalaže vraćanje tih dokumenata u tom trenutku u OSA-u, Sud je zaključio da se ni ovo postupanje ne može smatrati krivičnim djelom.

Također, Tužilaštvo je tvrdilo da svaka marka koju je Mehmedagić primio nakon poništenja prve diplome još 2019. godine predstavlja protivpravnu korist i direktnu štetu za budžet države. 

Ipak, Sud BiH je i ovdje zauzeo stav da se plate i naknade tokom obavljanja funkcije ne mogu smatrati rezultatom krivičnog djela.

 Prema njihovom tumačenju, dokle god je osoba na poziciji, dolazi na posao i potpisuje akte, plata je zakonska naknada za obavljeni rad.

Pravni presedan kao ohrabrenje za buduće slučajeve

Konačni epilog ovog procesa ogoljava poražavajuću stvarnost i realnost u BiH, a to je da posjedovanje lažne diplome ili neposjedovanje potrebnih kvalifikacija može biti osnov za otkaz u domenu radnog prava, ali u sferi krivične odgovornosti ono ostaje potpuno nekažnjeno.

Ova presuda postavlja opasan i skandalozan presedan prema kojem bilo koji visoki funkcioner u BiH može nesmetano rukovoditi najosjetljivijim državnim institucijama bez ikakve obrazovne kvalifikacije, ili čak sa dokazano krivotvorenim dokumentima.

Također, ukoliko neko tužilaštvo ubuduće, što svjesno što zbog traljavosti, propusti podići optužnicu za falsifikovanje isprava, svaka naknadna optužba za zloupotrebu položaja osuđena je na propast, jer sigurno je da je teško pribaviti dokaze o tome je li neko znao da mu je diploma poništena, jer on može reći i da nije znao.

Ako je osobu bez diplome ili naknadno pribavljenom lažnom diplomom na funkciji ostavio neki organ izvršne vlasti, taj funkcioner neće biti odgovoran što je ostao u fotelji, jer zakon ne propisuje da neki direktor sam mora prijaviti da nema kvalifikacije.

Ako neki direktor u obavještajnom ili sigurnosnom sektoru na svoju diplomu stavi oznaku tajnosti, iako je to javni dokument ni za to neće odgovarati, jer druge institucije su trebale pokušati izvršiti uvid i kontrolu u takav dokument, a tužilaštvo će morati dokazati da ih je u tome spriječila ta oznaka, kao i da je to urađeno da bi se sakrilo da je diploma lažna.

Upravo u slučaju Mehmedagića Sud BiH je kazao da Tužilaštvo BiH ništa od ovog nije dokazalo.

Faksimil stranice Tužilaštva BiH: Sve optužnice dostupne izuzev Mehmedagićeve 

Inače, u namjeri da  uporedimo zvanične navode iz optužnice protiv Mehmedagića sa obrazloženjem oslobađajuće presude, naišli smo na prepreku u zvaničnom registru Tužilaštva BiH. 

Dok su sve druge optužnice, uredno sortirane po godinama podizanja, potpuno otvorene i dostupne javnosti, optužnicu pod nazivom ‘Mehmedagić’ iz nekog razloga je nemoguće otvoriti i pri pokušaju da se otvori piše da dokument nije dostupan. 

Taj problem je bio uočljiv nekoliko trenutaka nakon što je objavljena presuda Suda BiH,ali se ne zna je optužnica možda uklonjena i ranije i zašto.

Raport.ba

Top