HISTORIJA HADŽIĆA – IZ NEOBJAVLJENE KNJIGE REMZIJE BALIĆA – Kako je živjela mladost

Od 5. aprila, kada je bio Dan oslobođenja Hadžića, pa sve do kasno u jesen  na stadionu Radnika i kraj Osnovne škole u Hadžićima  održavali su se turniri  u malom i velikom nogometu.  Organizovala bi se i

Općinska liga u  nogometu, u kojoj su se takmičile  sve mjesne zajednice… Bio je proljetni i  jesenji dio takmičenja. Igrači  su  se morali registrovati, i za koju  ekipu se tada registruju  godinu dana  nebi mogli  mijenjati   sredinu. Ali ,   gotovo   svi su tada  branili boje svog  sela, odnosno  svoje ekipe.

Kada bi igrali „ Grive“ i „Žune“, „ Kućićani „i „Dupovčani“…, gotovo svi iz sela   dolazili   bi na utakmice, navijalo  i  staro i mlado. Možete sada samo zamisliti koliko je bilo veselja i urnebesa kad bi neko od njih postigao pogodak ili pobijedio. Kakav  Real i Barcelona.. .

Tabela nakon utakmica ,  sa najboljim strijelcima, objavljivala  bi se na oglasnoj ploči, koja je tada bila postavljena kraj mosta prema Domu zdravlja i Tehničko –  remotnom zavodu.

Umjesto sadašnjih  stranačkih , poslušnih i podobnih  koji uglavnom ništa ne rade, tada su to radili i organizovali sposobni  ljudi.

Radnički dom otvoren 24 sata

Prije rata  u Hadžićima gotovo da nije bilo mladića da nije bio  negdje  uključen. Dali kroz izviđače,  gorane,sport, folklor, horsku ili muzičku  sekciju…

Sala Radničkog  doma u Hadžićima  tada je  bila  otvorena gotovo 24 sata. Još u to vrijeme prikazivale  su se filmske predstave. Priređivale   igranke, sijela, i druge  manifestacije, koje danas i te kako nedostaju, kao i  jedan Dom kulture…

Sala Radničkog doma  u Hadžićima bila veličine manjeg fudbalkog igrališta . Bilo je  tačno  750  drvenih stolica.
Šest „strašnih„ momaka

Hadžići su imali i svoju tamburašku sekciju. Imamo  slike iz 1958. godine na kojim je pisalo „ Naš podmladak“

Na prvoj su šest „ strašnih“ momaka:  Đemo Merđanović, bio je basista. Tu su Fehro Krvavac, Safet Mulagić, Anton Čabrić, Zoran Petković, a Vlado Dujić  bio je dirigent. On je  bio  pripadnik Muzičke jedinice Doma milicije  u Sarajevu.

Pored ovih šest  momaka sa prve slike, na ostalim  fotografiji nismo  u mogućnosti  imenovati većinu  lica, pa zato ne objavljujemo imena  onih koje  znamo.

Zna se da većina nih, nažalost,  nisu  više među živim. Ali, objavljujemo fotografije, i ako Bog da  Remzija Balić izdati će knjigu   koje će vječno govoriti o jednom lijepom vremenu, kada su se gradile tvornice i kada,  gotovo da i nije bilo nezaposlenih. Tada se cijeno čovjek, njegovo znanje i  sposobnost.