USUSRET 6. MARTU, DANU REINTEGRACIJE HADŽIĆA – NIKLI IZ PEPELA

Published On 28. February 2014. | By admin | Aktuelnosti, Vijesti

 

Bio je to dan za historiju, za pamćenje. Hiljade ljudi čekali su u Zoviku da krenu ka svom mjestu. Da ga, poslije toliko godina  vide izbliza,osjete  čari  toplog ognjišta, da pređu zapaljeni kućni prag…
reintegracija1
Zovik 1996. Godine- Dan za historiju

Dotle  su ga gledali s brda. Gledali, divili mu se  i nadali se da će jednog dana ući u njega, osvojiti ga, prigrliti s obju ruke. Na ovaj način ili vojnički, ali nada i cilj bili su  prisustani u svakom momentu, u  svakom srcu…

Table za historiju

Mada je sve minirano, porušeno i zapaljeno ovi vrijedni ljudi vjerovali su  u svoje rukovodstvo, načelniku  Mustafi   Đeliloviću , prvom policajcu   Muji  Ibrici, velikom  heroja Refi  Tufi,  i drugim gazijama .

Znali su  da da će  kad – tad  ući u njega , vratiti narod,   obnoviti  porušeno, pokrenuti   proizvodnju, uzdići  privredu, izgraditi nove kolektive,  zaposliti novu radnu snagu. Hadžići su nicali iz pepela.
reintegracija2
Mujo Ibrica i Avdo Hebib  postavlja tablu na zgradu policijske stanice

Prvu tablu  na zgradu   policije zakucao je ratni  načelnik Mujo Ibrica. Na zgradu Općine, koja je tog dana  još  gorjela,  tablu je postavio   načelnik  Mustafa  Đelilović.

reintegracija3

Načelnik Mustafa Đelilović tablu je  postavio na zapaljenu  zgradu Općine

Obnova kuća, privrede…

Obećao je da će zgradu općine  izgraditi   još bolju, ljepšu, veću, da će služiti narodu,da neće zapošljavati administraciju, da će se danonoćno raditi u obnovi privrede, da će Hadžići biti   ljepši, da  neće dozvoliti bespravnu gradnju, da će se sve raditi i graditi  zajedno sa građanima. Da će obnoviti porušene kuće, izgraditi bolje.

reintegracija4

Sve kuće porušene i minirane

Obnovljena proizvodnja, nove tvornice…

I  zaista tako i bi. Bilo je teško, ali uspjelo se. Sa  radom je počeo hidrogradnjin  Kamenolom u Dupovcima, građevinarci Ingrapa prionuli su na posao. Kupljene su najsavremenije mašine, instalirana nova betonara. Gradila se  „Coca- Cola“, svjetska firma…

Hadžići su dobili  Sinalko tvoricnica pića, također velikog giganta, tvornica za preradu mesa  Akova, tada se zvala 3 M, te drugi kolektivi.Tadašnji načelnik  Halid Bajrić, prilikom otvaranja tvornice Sinalko, obećao je nove tvornice. Rekao  je da pregovara sa Širbegovićem  i da su dobre šanse da se izgradi nova tvornica i zaposli veliki broj radnika. Nagovjestio je  saradnju sa  drugim  velikim gigantima..Nicali su novi objekti. Ljudi su dobili  posao, privreda je krenula velikim koracima, Hadžići mijenjali izgled…Drvna industrije Bjelašnica  također je počela je sa radom.

Krenula i Bjelašnica

Obnovljene su hale, nabavljene mašine, zaposlio se veliki broj radnika koji su  radili prije rata.Ovaj prvi privredni kolektiv u historiji Hadžića trebao je ponovo da postane veliki gigant.Obećavalo je to tadašnje rukovodstvo.

I zaista  tadašnje obećanje počelo se ispunjavati.Proizvodnja je krenula velikim tempom,  ponovo se radilo u smjenama, zapošljavali novi radnici..Bjelašnica je krenula prijeratnim stopama. Sve je obećavalo da će ova tvornica biti  još jača, veća, ljepša.

Ali, gotovo preko noći sve je uništeno, odnešeno, razvaljeno. Prošle godine, neko je čak odnio i ogradu, porušio  objekte, odnio mašine koje su nabavljene.  Gotovo nov kran kupljen prije rata, izrezan je i odnešen  u stari otpad. Razvaljene su čak i poslovne zgrade koji  su nakon reintegracije ostale gotovo netaknute. Sve je sada uništeno. Danas je tu najveći odpad u Kantonu Sarajevo.

Danas uništeni i Bjelašnica i Ingrap…

Rekli smo danas, na žalost nema drvne industrije Bjelašnica, prvog privrednog kolektiva na području općine Hadžići, u kojoj je u tri smjene radilo  više od 600  radnika. Bila je to radnička fabrika.
Slično je bilo i sa Ingrapom. I on je uništen. Mada je imao novu tehnologiju, betonaru, najsavremenije mašine. Nova  vlast  napravila je privatizaciju za sebe, tajkune, moćnike… Da rade šta hoće , a  nikom ne odgovaraju.

Samo   u Ingrapu i Bjelašnici  izgubljeno je  više od 1.000  radnih mjesta.  Nekad u Hadžićima je radilo više od 6.000 radnika. Danas, na žalost, na evidenciji za zapošljavanje posao čeka čak 6.200 ljudi, od čega su najveći broj mladi.

I danas se radi i gradi.Škola, zdravstveni objekti…Sela mijenjaju izgled. Tu su  novi  putevi, vodovodi, kanalizacija  i drugi objekti od društvenog interesa. Pored privrede šansa je u turizmu i poljoprivredi. Hadžići mijenjaju izgled, a nikli su iz pepela.


Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *