Ćiro Blažević: Moja prva ljubav bila je časna sestra

“Nisam neki poseban filozof, ali mogu donijeti svoj jedinstveni zaključak do kojeg sam stigao kroz godine raznih iskustava. Sine, žena je temelj života i kad neko zanemaruje tu činjenicu, onda s njime nešto nije u redu. Takvi nemaju nimalo ljudskosti u sebi. Nadalje, žena je majka, a majka je svetinja! Ali, majke su i paćenice, kao što je bila i moja koja je cijeli svoj život morala trpjeti mojega oca pijanca. A, rodila mu je osmero djece. Možete misliti kakav je to život bio. I još nešto. Onoga trenutka kad sam odlučio reći mu dosta, uhvatio sam ga za ruke, stisnuo i počeo galamiti: “Nećeš više mučiti moju majku!” A, ona je prišla i opalila me štapom po leđima govoreći: “Kako te nije sram dirati tatu!” E, to je žena! Nakon ove moje poduže uvodne riječi možemo o ženama razgovarati do mile volje”, kazao je iskusni šarmer i trener svih trenera Miroslav Ćiro Blažević u intervjuu za zadarski.hr.

Primjetno je kako uzvišeno govorite o ženama, što ujedno kazuje da ih jednostavno obožavate. Koliko su vam u venama?

“Kad mi neko spomene žene, sav se naježim, a stalno mi viču: “Ćiro, pederu!” Ne razumijem ih i kunem se da su me žene naučile mnogo čemu u životu i usmjerile me prema razmišljanju da su muškarci u većini slučajeva manje dominantni nego što misle. Znaju one kako mužjake natjerati da im se vrti u glavi. Konkretno, ja stojim u stavu mirno čim sam u njihovom društvu.”

Sjećate li se ko je prvi prošetao vašim ljubavnim stazama?

“Ne krijem, bila je to časna sestra Aurora! Pitate se kako? Lijepo, mene su moji poslali u sjemenište sa željom da postanem svećenik. Kad ono zaljubih se do ušiju u časnu, koja mi je pomogla da svoju majku uvjerim kako svećenički poziv nije za mene. Da neko ne bi pomislio na grešnu vezu, odmah moram kazati kako je to bila jednostrana, platonska ljubav, koja je, po mojemu mišljenju, nešto najupečatljivije, iskreno iz srca i duše. I još nešto, Aurora nikad nije doznala za moju ljubav prema njoj. Ali sam ja spoznao da sam muško. Mislim da nema potrebe elaborirati kako i zašto.”

Je li to prvo iskustvo odredilo vaš odnos prema ženama?

“Jest! I to tako što sam se uvijek zaštitnički odnosio prema ženskom biću i svaki drugi pristup jednostavno ne mogu prožvakati. U mladosti sam se znao potući kako bih zaštitio ženu i danas bih, ali jedva mogu stisnuti šaku. Međutim, da vidim da se neko nasilnički ponaša, ne bih se bojao tih siledžija. Jurnuo bih na njih pa neka me i prebiju. Žene niko ne smije taknuti. One su relikvija kojoj se treba klanjati. I zato me najviše ljuti kad neko započne priču kako je opalio šamar ženi. To u mojoj prisutnosti niko ne smije ni pomisliti kazati. Neka me se klone!”

Jeste li ikad bili povrijeđeni u ljubavi ili ste možda vi nekoga učinili nesretnim?

“Nisam bio povrijeđen, ali sam znao patiti zbog ljubavi. A, žena zna uvrijediti jedino kad je ozbiljno povrijeđena i onda se pretvara u monstruma. No, ako krenete prema izvoru takvoga ponašanja, uvijek ćete doći do zaključka da je muškarac krivac tome.”

U jednoj ste prilici otvoreno govorili o šamarima koje ste dobili od žena. Koji su bili razlozi?

“Uh, sine, ne pitaj. Znao mi se obraz dobro crvenjeti i zbog toga sam bio sretan kao malo dijete, jer mi je to bila potvrda da me dotična voli. Kako? Lijepo. Znači da je ljubomorna kad tako reaguje i stalo joj je do tebe. Bio je to znak da si nešto zabrljao i moraš platiti za grijeh. Pošteno.”

Koji je vaš stil u približavanju ženi?

“Ne postoji jedinstven obrazac jer je svaka žena posebna. Zato valja imati dobru informaciju ponajprije iz srca. Kako ono kuca, tako i ti ulaziš u božanstveni krug. Nekad brže, nekad sporije, ali je važno nikad ne povrijediti ženu. I nema te ženske osobe kojoj ne gode lijepe riječi, samo nikad se ne smije pretjerivati s komplimentima. Sve mora biti u razumnoj mjeri. Jer ako je je obasipaš riječima, možda ti neće vjerovati ma koliko god bio iskren.”

Koliko su važni darovi kao znak pažnje?

“Ma i najmanju kiticu ljubičica ako je od srca, a tako mora biti, žena zna prepoznati kao nešto veliko. Ona vidi da je cijenite, da držite do nje. Jer kad te neko voli, moraš mu se znati odužiti.

Jesu li skupocjeni nakiti, satovi ili možda “bijesni” automobili dobar, odnosno bolji uvodnik kod žena?

“Bježi dalje od takvih! To je bila moja deviza. Što će ti neko uz tebe koji gleda kakav imaš sat, a ne zna proniknuti do tvoje duše. Ne kažem da nisam bio galantan prema ženama, međutim, nikad to nije bilo iz nekog koristoljublja ili nekih drugih razloga. Sačuvaj me Bože!”

U današnje vrijeme svjedoci smo kako se baš u nogometnome miljeu previše sjedinjuju manekenke i igrači. Je li ta popularnost svojevrstan uteg u kasnijem životu s osobom koja ne mari previše za ljubav, nego su joj miliji devizni računi?

“Ne bih želio nikoga povrijediti, međutim, ima svega. I nije se lako nositi s popularnošću. Kad se najmanje nadaš, postaneš slab i ranjiv. Valja biti čvrst i mudar, a to baš i nije lako. Zato se danas i događa da ove naše “šarane” smotaju na brzu ruku. Zagucaju samo tako. Ali, postoji cijeli niz pravih primjera. Evo, recimo Luka Modrić ima divnu suprugu koja mu je rodila dvoje prekrasne djece, a uz to vodi brigu o njegovoj karijeri. I siguran sam kako će mu je produžiti barem pet godina, jer svaku njegovu utakmicu snima i onda poslije kod kuće zajednički raspravljaju gdje je pogriješio. Skroz je u nogometu, to znam jer poznajem cijelu njenu porodicu.”

Jeste li dopuštali dolazak žena u nogometne kampove?

“Ne mogu kazati da sam bio rigorozan, u vrijeme priprema ili važnih utakmica. Znao sam progledati kroz prste, jer ipak se radilo o mladim ljudima, punima života. Ali u nogometni kamp žene nisu mogle. Oni su se, mislim, nekako snalazili, pravo da velim i nisam puno zavirivao, međutim, uoči utakmice s Njemačkom na Svjetskom prvenstvu u Francuskoj, dobro sam zatvorio sve prilaze hotelu. I onda mi jedan od njih priđe i molećivim glasom prozbori: “Šefe, ne mogu izdržati, moram se malo opustiti. Obećavam da ću na utakmici biti najbolji!” Mislim se, hoću li mu vjerovati i pustiti ga s uzda ili poslati u sobu pa da mi se sutra razbije o glavu i bude najlošiji na terenu. A bio mi je važan igrač! Velim: “Ko će te voziti u grad?” On mi odgovori: “Moj prijatelj Mate biljarista.” Kažem: “Neće, nego moj sin jer njemu jedinom vjerujem i znam da ćete se na vrijeme vratiti!” Samo ću dodati – sin mi se nasjedio u automobilu!”

Kako gledate na pitanje koje vam se žene više sviđaju, plavuše ili crnke, crvenokose ili brinete?

“Sve su žene lijepe na svoj način i svaka od njih ima ono nešto što, ako si pravi muškarac, moraš prepoznati. Boja kose, duge noge, lijepe grudi nisu ono najbitnije. Opet moram ponoviti – dobra duša je nešto najljepše. I ne kaže se bez razloga da je fizička ljepota prolazna.”