Održana manifestacija  Stazama Igmanskih gazija : Brzo smo zaboravili heroje

Svake godine sve manje ljudi prisustvuje obilježavanju godišnjica. Jedno  govore a sasvim drugo rade.Zašto ni do danas u općini Hadžići odbijaju ispraviti greške iz knjige „Svijedoci  istine“, koja se ulaže kao dokazni materijal da kod agresora bilo bilo logora, zločina, ubijanja, a palili žive ljude….

Polaganjem cvijeća u Musićima,pohodom od Lokava  do Brezovače, učenjem Fatihe i polaganjem cvijeća na Brezovači, obilježena je godišnjica „ Stazama Igmanskih gazija“ – pohod „Put spasa“ Lokve Igman,na  kojoj je, na žalost, bilo malo prisutnih. Mada  se organizator potrudio da pored kulturnog zabavnog rograma za sve prisune organizuje i ručak, tako da je ovo trebalo biti i jedan lijep izlet.

Plato na Brezovači nekada bio prepun, danas druga slika

Prisjetimo se, ranijih godina  plato na Brezovači bio krcat preživjelim borcima i djece, a u subotu,na žalost,  bila je potpuno druga slika. A na ovim mjestima, kako su nam rekli nekih od učenika manifestacije, branila se država.

Tom prilikom preživjeli borci evocirali su uspomene na slavne dane, kada su slabo naoružani uspjeli sačuvati planinu i spriječiti agresora u pokušaju da uđu u Sarajevo.Oni koji su došli na ovaj veliki dan kažu da se mora nešto raditi  na masovnosti i da smo brzo  zaborvali heroje.

Vlast jedno govori , a drugo rade

-Zato je kriva vlast, vjećnici koji su umjesto naših heroja novoj  školi  u Hadžićima htjeli dati po čovjeku koji je služio ustaškom pokretu, bio ataše za kulturu zločinca Pavelića.A toliko naših heroja, u koje se lažno zaklinju.Naših osam čelnika Ratnog predsjedništva osuđeno je na 60 godina zatvora, po tome smo mi agresori, a neće da podnesu tužbu protiv  četnika.Izdali knjigu „Svjedoci istine“, koja je najbolja odbrana za zločince, po kojoj kod srpske strane nije  bilo logora , zločina i ubijanja, i koja se ulaže u dokazni materijal prilikom suđenja zločincima.Od 2007. godine ljudi traže da se  sve greške isprave, da ne brani zločince , a vlast to nedozvoljava.Ni do danas to nije urađeno, a donesen jednoglasan zaključak na Općinskom vijeću.Šta oni misle da su ljudi blećci, da će uvijek nasjedati na njihove ublehe.Vahid Alađuz, kad su ga novinari pitali kako knjiga općine Hadžići, kome je općina, kako kažu za historizaciju dala više stotina  hiljada maraka brani zločince u Hagu, kazao da nema spornih momenata u knjizi, što znači da Srbi govore istinu da kod njih nije bilo logora, da su ljudi u Sportsku dvoranu dolazili dobrovoljno, kako je kazao Vido Banduka na  svijedočenju  u Hagu. A zločinci palili žive ljude, poput u Musićima.Da ne govorimo o drugim životnim pitanjima poput uništenja Drvne industrije Bjelašnica, kada je bila u punom zamahu, uništenju GP „Ingrap“ u kojem je načelnik Hamdo Ejubović  bio tehnički direktor, kada su imali namoderniju mehanizaciju, da bi se tu danas gradili stambeni objekti. Uništena je i  zemljoradnička zadruge Tarčin. Na najplodnijem poljoprivrednom zemljištu, gdje se sadila, pšenica, ječan i druge kulture,  danas se grade takozvana „Arapska naselja“. Govore o najvećem budžetu, investicijama, a čim padne kiše Hadžići ostaju bez pitke  vode…..Dosta je njihovih ubleha, boračka udruženja umjesto boraca rade za stranke…

Heroji odbranili jedini put tokom rata

-Put za Igman tokom rata bio je  jedinu kapiju za opkoljeno Sarajevo. Mnogi na žalost, u toj herojskoj borbi dali su svoje živote i dijelove tijela. Mladim generacijama moramo daleko više pričati  o tim herojskim borbama. Igman je bio i jedini spas za izbjeglice iz Istočne Bosne,  jedina putna komunikacija koju smo imali, kazao je između ostalog   ispred udruženja Devete brdske brigade u svom govoru na Brezovači   Nermin Subašić.

Kasarna Žunovnica

Mnogo je podviga koji su napravili  borci Združenog odreda Igman  i Devete brdske brigade, koja je odlukom Predsjedništva BiH  formirana  5.novembra 1992. godine.

Prisutni na Brezovači prisjetili su se i akcije koja se desila 25. maja 1992. godine u kojoj su patriotske snage pokušale zauzeti kasarnu Žunovnica u kojoj je bilo 68 podzemnih tipskih magacina, i predstavljala je  jednu od najvećih skladišta naoružanja, municije i oprema JNA. Svoje živote za Bosnu i Hercegovinu su dali: Harun Zećiri, Almeid Ali Hadžajlić, Emir Mašić, Ferid Karavdić, Mladen Grubišić– Mrčak, Sado Zulić iz Kijeva, pripadnik rezervnog sastava policije SJB Trnovo, te pionir karate sporta u Bosni i Hercegovini Salko Ćurić.

Pet „Zlatnih ljiljana“

O tome koliki je značaj imao Združeni odred Igman, možda najbolje govori podatak da je za vrijeme svog kratkog postojanja iz svojih redova iznjedrio čak pet „Zlatnih ljiljana“.

Najveće vojničko priznanje dobili su: Mirsad Selimović Srce, Čedomir Domuz, Mirsad Medić, Mehemed Hemo Sidran i Mirsad Ćatić Čuperak.

Održana manifestacija  Stazama Igmanskih gazija : Brzo smo zaboravili herojeTop