KOLUMNA S JUGA Bakir bez Mileta: Najvažnije je biti protiv

Izbrisan je Izetbegovićev adut kojeg je prostirao pred glasače i nestala je babaroga u liku i djelu Milorada Dodika pa se moraju tražiti neke druge kavge kako bi se sin, kojem ni otac nije htio ostaviti stranku, pokazao kao spasilac

Ne znači ništa glasačkim tjelesima u Bosni i Hercegovini nedosljednost i laganje. Ne znače ništa ni političkim glavešinama istina i laž. Milijun je različitih dokaza za to ali je posljednja kuknjava posljednjeg Bakinašca pravi dokaz za to.

Nakon što je kaznu zatvora platio novcem iako je narodu obećao, a galami kako je Narodna Skupština glas naroda i sam narod, da neće, nakon što je priznao žalbom Ustavni sud, a rekao je da ga ne priznaje, zagalamio je Milorad Dodik kako neće na izbore i zatražio da se preispita odluka Središnjeg izbornog povjerenstva, još jednog tjelesa u BiH kojeg se malo priznaje malo ne.

I sam nametnut

Priznao je Dodik i sva strana nametanja jer je i sam nametnut kao vjetar promjene i sva njegova sadašnja borba, u kojoj vuče nelegalne poteze i s njima za sobom i sve suradnike koji se boje imati svoju glavu, nalikuje na jeftine filmove u kojima se zna što će glavni junak učiniti samo se ne zna kako.

Ako Dodik već galami da će o svemu svoj sud donijeti narod, a nabrijani dio naroda kaže da jedva čeka, onda je potpuno besmisleno odbijati izaći na prijevremene izbore. Zašto ne pustiti narodu da kaže kako želi sve njegove opcije i vizije, ako postoji toliko uvjerenje da je čitav entitet Dodik, i obrnuto.

Postoji li možda nekakav strah da će se netko upetljati pa pažljivije brojati, sprječavati trpanje glasova ili opet odobravati trpanje poraza u glasačke kutije? To ne znamo. Ali znamo da tvrdnjom da ga narod želi, a galamom da neće na izbore u kojem to narod može potvrditi, još je jedna stranica sve dosadnijeg scenarija.

Možda se radi o dobro smišljenoj kuknjavi u kojoj će Dodik biti kofolni borac do kofolnog posljednjeg daha kad već nije imao hrabrosti odležati zatvorsku kaznu u ime kofolnog patriotizma i dobiti mjesto među žrtvama svog naroda.

Izvirivanje iz mirovine

Mnoge su opcije otvorene i, sve je jasnije, svaka od njih vodi prema Dodikovom kraju s kojim ćemo barem na trenutak odahnuti od licemjerja, manjka dosljednosti i od političkih pljuvačenja s govornice kakve pristojan narod sebi ne bi trebao dopustiti.

Gore od svega toga samo je merkatsko ponašanje Bakira Izetbegovića koji je počeo izvirivati iz mirovine i koji ne može svariti da je Dodik pao, ili da pada, u mandatu Trojke pa sad s govornica sipa zahtjeve da se njegovom donedavnom kolegi zabrani upravljanje strankom. Tvrdi Veliki Sin da Dodik s čela stranke upravlja pozicijama kao da on nije sa svoga prijestolja, preko svojih dvorskih dodvoraša upravljao svim i svačim. Od bježanja velikih riba od pravosuđa u koje se sad kune, do napadanja kamera, zabrana kazališnih izvedbi i uvjeravanja naroda da od straha moraju kupovati stanove u Turskoj.

Izbrisan je Izetbegovićev adut kojeg je prostirao pred glasače i nestala je babaroga u liku i djelu Milorada Dodika pa se moraju tražiti neke druge kavge kako bi se sin, kojem ni otac nije htio ostaviti stranku, pokazao kao spasilac.

Otvara se kazališni front u Mostaru, budalaština oko molitve u inat u Širokom Brijegu i zidanje u Stocu, za koje je postojalo rješenje ali je s namjerom i zbog trgovine s obje strane preskočeno. Preko Islamske zajednice i likova iz sjene obračunava se s onima koji ne bi povratak zaboravljenih asova i koji su po stranačkim mjerenjima nedovoljno protiv drugih.

Potpaljuju se mali plamenovi kako bi se galamilo da će sve izgorjeti ako se ne pojavi vatrogasac koji zna kako s vatrom jer ih je palio a nikada dovoljno gasio.

Svi isti

Dok država nema novčanik, dok se sramotimo padajući na glumljenom europskom putu kao pijanice početnici, dok smo nijemi na još jednu krađu pomoći poplavljenima kojima ni putevi nisu sanirani kamoli kuće, dok nas truju hranom a mi preživamo kao otupjele krave što ne osjećaju dok ih muzu, počinje još jedna kampanja.

U njoj Dodik ne želi da mu narod dadne podršku i traži da ne glasaju za nego da glasaju protiv, Izetbegović oštri stare oštrice kako bi ugrijao nikad ohlađenu Federaciju, a Dragan Čović, kojem nikako da priznaju europski put i odricanje od Dodika, poziva za stol i na još jednu beskrajnu priču u kojoj će se dogovoriti da rješenja ne smije biti.

Nitko, od glavnih glumaca i onih koji bi iz mlitavih opozicija na njihova mjesta, ne nudi rješenja za stvarni život. Svi su oni, ma koliko izlizano zvučalo, isti. Zato jer su isti oni na koje se galami s govornica i kojima se govori da je uvijek najvažnije biti protiv onog drugog.

Očito je da nismo sazreli i da je ova trokutasta tvorevina toliko razvaljena da ne znamo biti za sebe.

Raport.ba