PREDMET ‘PRISLUŠKIVANJE ‘Sud odbio sve prigovore Osmice i Debevca na optužnicu Tužilaštva. Suspendirani ‘predsjednik’ bez imuniteta od krivičnog gonjenja

Donosimo detalje iz rješenja Suda BiH kojim su svi prigovori odbrana optuženih odbijeni, uključujući one da Debevec ima imunitet od suđenja, da su rokovi prekoračeni i dokazi nezakoniti. Ništa od toga nije tačno

Autor: Semira Degirmendžić

Nakon što je Raport nedavno objavio da bi Sud BiH uskoro mogao zakazati ročište o izjašnjenju o krivici optuženima u predmetu “Prisluškivanje”, Ranku Debevcu, suspendiranom predsjedniku Suda BiH, Osmanu Mehmedagiću Osmici, bivšem direktoru Obavještajno-sigurnosne agencije (OSA) BiH i Milisavu Pijuku, uposleniku  Suda BiH, donosimo detalje iz Rješenja Suda BiH o odbijenim prigovorima odbrana optuženih koje su oni ulagali u prethodnom periodu.

Sve prigovore odbrana odbila je sudija za prethodno saslušanje Suda BiH, Dalida Burzić, čime su se stekli uvjeti za održavanje ročišta za izjašnjenja o krivnji optuženih.

Podsjećamo, po prijemu optužnice Tužilaštva BiH sutkinja Burzić je bila donijela rješenje kojim se vođenje krivičnog postupka protiv, tada osumnjičenih, Ranka Debevca, Osmana Mehmedagića i Milisava Pijuka, prenosi na Posebni odjel za postupanje po krivičnim djelima korupcije, organizovanog i međukantonalnog kriminala Vrhovnog suda Federacije Bosne i Hercegovine.

O pitanju nadležnosti raspravljat će se naknadno

Međutim, ta odluka je od krivičnog vijeća, po djelomično uvaženoj žalbi Tužilaštva BiH ukinuta i predmet je vraćen na ponovno odlučivanje.

U konačnici krivično vijeće je odlučilo da se pitanje prijenosa vođenja postupka može razmatrati tek nakon okončanja faze izjavljivanja i odlučivanja o prethodnim prigovorima, kao i sprovođenja procedure izjašnjenja o krivici optuženih.

Sada Sud BiH ukazuje da će pitanje prijenosa vođenja postupka iz važnih razloga, odnosno kako odbrana navodi pitanje nadležnosti, biti razmatrano u daljem toku postupka, a kada se za to steknu procesne pretpostavke. 

Prema ranijim uputama vanpretresnog vijeća Suda BiH, sudija za prethodno saslušanje Suda BiH, Dalida Burzić, mora preduzeti sve radnje nakon potvrđivanja optužnice, uključujući i održavanje tog ročišta, pa tek nakon toga može predmet dostaviti vanpretresnom vijeću Suda BiH radi odlučivanja o eventualnom prijenosu nadležnosti za suđenje sa Suda BiH na neki drugi sud.

Podsjećamo, Ranko Debevec, Osman Mehmedagić i Milisav Pijuk optuženi su zbog postojanja osnovane sumnje da su počinili krivična djela zloupotreba položaja ili ovlaštenja, krivotvorenje službene isprave, primanje nagrade ili drugog oblika koristi za trgovinu uticajem, neovlašteno prisluškivanje i zvučno ili optičko snimanje, lažno predstavljanje i krivično djelo iz člana 29. Zakona o ravnopravnosti spolova BiH.

Kako se navodi u Rješenju Suda BiH, braniteljica optuženog Ranka Debevca, je prethodnim prigovorima primarno istakla prigovor nadležnosti Suda BiH.

Apostrofirala je da Sud BiH, iako formalno nadležan za krivična djela koja se optuženom Debevecu stavljaju na teret, ne može suditi svom predsjedniku, te da je time narušeno pravo optuženog na pristup nepristrasnom i nezavisnom sudu.

Istaknut je i prigovor da optužnica protiv Debevca nije mogla biti podignuta, jer je ‘istraga ex lege obustavljena istekom rokova propisanih članom 225. ZKP BiH.’

Braniteljica Ranka Debevca je tvrdila i da postoje okolnosti koje isključuju krivičnu odgovornost Debeveca, pozivajući se na imunitet sudija propisan članom 87. Zakona o VSTS BiH.

Prigovor je bio upućen i zbog navodnih nedostataka optužnice u smislu da ona ne sadrži bitne elemente krivičnih djela, niti jasno određuje vrijeme, mjesto i način izvršenja.

Odbrana Ranka Debevca uložila je i prigovor zakonitosti dokaza, pozivajući se na odluku Ustavnog suda BiH kojom je optuženom (tada osumnjičenom) Debevecu utvrđena povreda prava na nepristranost suda zbog postupanja sudije Branka Perića, iz kojeg razloga odbrana ukazuje da sve odluke Suda BiH, a koje su poslužile Tužilaštvu BiH za prikupljanje dokaza i sprovođenje istrage predstavljaju nezakonite dokaze.

 Sud BiH je sve ove prigovore odbio.

Uz podsjećanje da će se naknadno odlučivati o  nadležnosti Suda BiH u ovom predmetu, ukazano je da jeste tačno da je Ustavni sud BiH za Debevca zaključio da je “došlo do povrede prvoapelantovog prava na nepristranost suda kao aspekta prava na ličnu slobodu i sigurnost, jer se prvoapelantova bojazan o pristranosti sudije koji je odlučivao o određivanju pritvora mogla smatrati objektivno opravdanom.

Međutim, Sud BiH navodi sljedeće:

‘Povreda apelantovog prava na nepristrasan sud je utvrđena u pogledu donošenja konkretne sudske odluke, pa tako ovom odlukom Ustavnog suda BiH nije dovedena u pitanje zakonitost ostalih akata i radnji u toku istrage.  

 Dakle, prigovor odbrane optuženog Debeveca, kojim se osporava zakonitosti dokaza, a koji prigovor je utemeljen isključivo na odluci Ustavnog suda nije osnovan.’- smatra Sud BiH.

I Ustavni sud BiH je odlučio da Debevec nije zaštićen imunitetom

Odbačen je i prigovor da je Debevec zaštićen imunitetom i da mu se ne može suditi.

Sud ukazuje da se imunitet propisan članom 87. Zakona o Visokom sudskom i tužilačkom vijeću BiH, koji štiti sudije od krivičnog gonjenja za mišljenja i odluke donesene u okviru njihovih službenih dužnosti, ne može primijeniti u ovom slučaju.

‘Dakle, krivičnopravne radnje koje se optuženom Ranku Debevecu stavljaju na teret tačkom 1. predmetna optužnice se ne odnose na radnje optuženog Ranka Debevca kao funkcionalno nadležnog sudije u konkretnim predmetima, već na radnje koje je počinio kao predsjednik Suda Bosne i Hercegovine, i to u okviru ovlaštenja propisanih članom 77. Zakona o obavještajno-sigurnosnoj agenciji BiH.Istovremeno, Sud ukazuje da je pitanje imuniteta optuženog Ranka Debeveca u smislu člana 87. Zakona o VSTV BiH u konkretnom slučaju, razmatrao i Ustavni sud BiH koji je istakao da u odnosu na optuženog Ranka Debeveca ne postoje okolnosti koje isključuju vođenje krivičnog postupka.  

Dakle, prigovor da postoje okolnosti koje isključuju krivično gonjenje optuženog Debeveca nije osnovan ‘- pojasnio je Sud BiH u svom rješenju.

 I prigovori odbrane optuženog Ranka Debeveca kojima se ukazuje na formalne nedostatke u optužnici nisu osnovani.

 ‘Sud je prilikom razmatranja optužnice prije konačne odluke o njenom potvrđivanju, utvrdio da, suprotno navodima odbrane optuženog Ranka Debeveca, ista sadrži sve obavezne elemente te da su uz optužnicu dostavljeni i dokazi koji potkrijepljuju sve navode optužnice, a nakon čije ocjene je Sud donio odluku o njenom potvrđivanju, nalazeći da iz dokaza proizlazi postojanje osnovane sumnje da je optuženi izvršio krivična djela koje mu se  optužnicom stavljaju na teret.  

Suprotno iznesenim prigovorima, optužnica je potpuno jasna i u istoj su u dovoljnoj mjeri konkretizovane i opisane radnje u odnosu na optuženog Ranka Debevca, što uključuje i vrijeme, mjesto i način preduzimanja krivičnopravnih radnji, a iz kojih opisanih radnji proizlaze i obilježja krivičnih djela koja se optuženom stavljaju na teret.’-navodi se u Rješenju Suda BiH.

Dokazi zakoniti, rokovi nisu prekoračeni

Branilac optuženog Osmana Mehmedagića je u prethodnim prigovorima, također osporavao nadležnost Suda BiH i zakonitost dokaza.

U pogledu nadležnosti, branilac je najprije ukazao da je potvrđivanje optužnice bilo preuranjeno, jer prijedlozi za prenošenje vođenja postupka nisu bili riješeni.

U tom kontekstu, istakao je da Sud BiH ne može voditi krivični postupak protiv vlastitog predsjednika, te da je dosadašnja praksa u predmetima protiv tužilaca Tužilaštva BiH i sudija Suda BiH potvrđivala nužnost prenosa postupka.

 Nadalje, branilac je takođe problematizirao postupanje vanraspravnog vijeća u pogledu pitanja prenosa vođenja postupka, te tvrdio da je istraga trajala duže od zakonskih rokova čime je, po sili zakona, morala biti obustavljena, pa zato su sve dokaze pribavljene nakon isteka roka smatrali nezakonitim i tražili njihovo izdvajanje iz spisa.

Sud BiH je u pogledu ovih prigovora ukazao u svom rješenju na sljedeće:

‘Sud prvenstveno nalazi da ovakvi navodi odbrane, sami po sebi, nisu dovoljni da bi Sud izveo pouzdan zaključak da su rokovi za okončanje istrage zaista prekoračeni. Ovo iz razloga što odbrane (Debevca i Mehemdagića, op.a) Sudu nisu dostavile bilo kakav dokaz u pogledu dužine trajanja istrage u konkretnom slučaju, već se odbrane pozivaju na određene akte Tužilaštva interpretirajući njihov sadražaj bez prilaganja dokaza, a Sud nije u posjedu bilo kakve dokumentacije, koja bi potvrdila ovakve navode odbrana. ‘-navodi Sud BiH u svom rješenju .

U pogledu daljih navoda odbrana, u ovom dijelu, a da je po sili zakona došlo do obustave istrage, Sud ukazuje :

‘Naime, odredba člana 225. stav 5. ZKP BiH propisuje da se nakon isteka rokova za okončanje istrage smatra da je istraga obustavljena, ali istovremeno član 224. stav 1. tačka e) ZKP BiH propisuje obavezu donošenja naredbe o obustavi istrage od strane tužioca. S obzirom na činjenicu da takva naredba, kao formalni akt tužioca, očigledno nije donijeta, već je, naprotiv, podignuta optužnica, evidentno je da istraga nije obustavljena, kako to odbrana tvrdi. Podizanje optužnice predstavlja činjenicu koja ovu tvrdnju odbrane opovrgava, a prethodne prigovore branilaca, koji se temelje na navodnom prekoračenju roka za okončanje istrage obustavi istrage po sili zakona, čini neosnovanim.’- pojasnio je Sud BiH u svom rješenju.

 I branilac optuženog Milisava Pijuka je u prethodnim prigovorima primarno osporio nadležnost Suda BiH.

 Sud BiH je utvrdio da sve odbrane prigovorima osporavaju nadležnost Suda BiH s tim da se razlozi branioca prvooptuženog Ranka Debeveca i drugooptuženog Osmana Mehmedagića razlikuju od razloga branioca trećeoptuženog Milisava Pijuka, ali sve tri odbrane u konačnici predlažu da se vođenje postupka prenese na Općinski sud u Sarajevu.

Prigovor nadležnosti, koji su istakle odbrane prvooptuženog i drugooptuženog temelji se na „važnim razlozima”, odnosno na stavu da Sud BiH ne može suditi svom predsjedniku, iako je stvarna nadležnost Suda BiH nesporna, obzirom na krivična djela koja im se stavljaju na teret.

U ovom trenutku, a obzirom na trenutnu procesnu situaciju, prigovor nadležnosti se smatra preuranjenim.

U pogledu prigovora stvarne nadležnosti Suda BiH koji je istakao trećeoptuženi, Sud ukazuje da se optuženi Milisav Pijuk potvrđenom optužnicom Tužilaštva BiH, tereti za krivično djelo neovlašteno prisluškivanje te zvučno ili optičko snimanje iz člana 147a. Krivičnog zakona BiH, te za krivično djelo iz člana 29. Zakona o ravnopravnosti polova BiH, i za krivično djelo lažno predstavljanje. 

‘Dakle, optuženi Pijuk se tereti za krivična djela utvrđena/propisana Krivičnim zakonom BiH i Zakonom o ravnopravnosti polova u BiH, a ta krivična djela, spadaju u stvarnu nadležnost Suda Bosne i Hercegovine .

Istina, pod tačkom 6. optužnice, optuženi se tereti i za krivično djelo propisano Krivičnim zakonom Federacije BiH (Lažno predstavljanje iz  člana 369. stav 1. KZ F BIH), ali kako ova tačka činjeničnim opisom obuhvata dva krivična djela koja su međusobno činjenično povezana, Sud cijeni da ih je, radi efikasnog vođenja postupka i potpunog rasvjetljavanja svih relevantnih činjenica, nužno tretirati kao cjelinu kako bi se obezbijedili principi efikasnosti, pravne sigurnosti i ekonomičnosti postupka, što je u skladu sa osnovnim načelima krivičnog postupka i zaštite prava optuženih.

Iz tih razloga, prigovor stvarne nadležnost koji je istaknut od strane odbrane optuženog Milisava Pijuka, Sud odbija kao neosnovan.’- zaključuje Sud BiH u svom rješenju.

Raport.ba

Osman MehmedagićRanko DebevcTop